Motosport

Sportske tisućice ulaze u 2025. snažnije nego ikad, a uz to još lakše i naprednije te sa sve većim aero krilcima.

Superbike modeli iz klase 1000 su na vrhuncu popularnosti bile prije nekih 2 desetljeća, no i dalje su stvar prestiža za pojedine proizvođače, a uz to su i taman dovoljno tražena roba da se nastavi nesmiljeni razvoj. Skupili smo pet superbike noviteta za 2025. i poredali ih po abecednom redu.

Aprilia RSV4 (Factory) -220 KS / 204 kg

S obzirom da V4 agregat ima 1.099 ccm, Aprilia malo „vara“ na zapremini, ali to ne mijenja na stvari da je za 2025. maksimum skočio sa 217 na 220 KS, što RSV4 čini najsnažnijim sportskim motociklom na tržištu. Novi dizajn uključuje i krilca na nosu, a dorađene su ionako impresivne kočnice, kao i APRC elektronska pomagala, koja pokušavaju predvidjeti što će se dogoditi.

Bimota KB998 Rimini – 200 KS / 195 kg (bez goriva)

Kawasaki je, kao polovični vlasnik Bimote, odlučio egzotičnu talijansku marku vratiti u Superbike prvenstvo. Da bi to bilo moguće, morali su osmisliti serijski model koji četverocilindrični agregat iz Ninje ZX-10RR udomljuje u novom čelično-aluminijskom okviru. Prva testiranja pokazuju da je KB998 Rimini iznenađujuće brz.

BMW M 1000 RR – 218 KS / 194 kg

Razgatlioglu je iskoristio M 1000 RR da dođe do druge titule svjetskog prvaka, a za obranu naslova bi mogao imati još bolju osnovu jer je BMW za 2025. doradio serijski model. Potencijali su skočili s 212 na 218 KS, što je dovoljno za maksimum od 314 km/h. Dorađen je i okvir kao i aero paket, a uznapredovala su i elektronska pomagala. Ako vam se 218 KS čini previše, BMW nudi i obnovljeni S 1000 RR sa „samo“ 210 KS.

Ducati Panigale V4 S – 216 KS / 187 kg (bez goriva)

Dizajn je novi i 4% aerodinamičniji, okvir je lakši i fleksibilniji, a umjesto jednoruke tu je sad dvostrana (i lakša) stražnja vilica. Ukupno se uštedjelo 2 kg, ali se zato nije štedjelo na cijeni. Pa ako vam 36.990 eura, koliko se traži za S verziju, iz nekog razloga djeluje previše, moglo bi vas zanimati da se za 30.990 eura nudi osnovni Panigale V4, koji je 4 kg teži i nema poluaktivni ovjes.

QJ Motor 921 RR – 163 KS / 223 kg

U odnosu na europsku konkurenciju je preslab i pretežak, ali QJ Motor SRK 921 RR zaslužuje pažnju jer je riječ o dosad najsnažnijem kineskom sportskom motociklu. Prije koju godinu su surađivali s MV Agustom, od koje su preuzeli taj četverocilindrični agregat od 921 ccm, a isti bi stroj trebao pokretati i već predstavljeni SRK 1000 RR, baziran na konstrukciji MV Aguste F4 RC iz 2015. godine. Navodno se za 2026. s tim modelom čak planiraju uključiti u Superbike prvenstvo.

Ducati je predstavio novu generaciju Streetfightera V4, sad u potpunosti baziranu na Panigaleu V4.

Iako su već imali žestokih nakeda sa superbike genima, što je ponajviše vrijedilo baš za dosadašnji Streetfighter V4, u Ducatiju tvrde da nikad prije veza između motocikala iz te dvije kategorije nije bila tako bliska kao u slučaju novog Panigale V4 i također novog Streetfightera V4. U osnovi, razlika je tome što Streetfighter V4 ima drugačije i bitno reducirane oplate te viši i širi upravljač. Sve ostalo je praktično isto.

To svakako vrijedi i za Desmosedici Stradale V4 agregat od 1.103 ccm koji, istina, kod Streetfightera V4 ima 2 KS manje, ali to je samo zbog razlike u usisu. A i s tih je 214 KS pri 13.500 o/min za 6 KS moćniji od dosadašnjeg Streetfightera V4, te uz to za 4 KS nadmašuje BMW M 1000 R.

Streetfighter V4 od Panigalea V4 preuzima novi i još lakši aluminijski okvir, kao i stražnju vilicu, koja više nije jednoruka, ali je zato lakša i optimizirane čvrstoće, te uvelike pridonosi ukupnom smanjenju težine motocikla za 4 kg. Istovremeno, Streetfighter V4 ima nova aero krilca s kojima se potisak prema dolje povećava s dosadašnjih 28 na aktualnih 45 kg pri brzini od 270 km/h. U paketu s tim aero dodatkom dolazi i novi dizajn, koji nije bitno drugačiji, ali je dorađen u odnosu na prethodnika.

Nova su i Brembo Hypure kočiona kliješta, koja Streetfighter također preuzima od Panigalea, baš kao i najnaprednija elektronska pomagala, koja predviđaju što bi se moglo dogoditi u idućem trenutku, pa tako mogu još brže reagirati. Osnovni Streetfighter V4 teži 191 kg bez goriva i dolazi sa Showa BPF prednjom vilicom, dok Sachs isporučuje monoamortizer te amortizer upravljača. Streetfighter V4 S je dodatna 2 kg lakši, na ime Li-ion baterije i kovanih naplataka, a bogatiji je i za Öhlins poluaktivni ovjes.

Prisustvovali smo ekskluzivnom predstavljanju novog Panigalea V4 u Misanu. Redizajniran je, još je lakši i snažniji, te najnapredniji dosad.

Ducati je iskoristio svoje tradicionalno WDW okupljanje u Misanu za predstavljanje nove generacije cestovnog superbike Panigale V4. Uz redizajn, koji uključuje nova LED svjetla i 4% aerodinamičnije oplate, tu je i potpuno nova stražnja vilica, koja više nije jednoruka, nego je "klasična" dvostruka. Ta je nova vilica bitno lakša i tako je u najvećoj mjeri zaslužna za to da je težina motocikla smanjena za 2 kg. Promijenjen je i "Front frame" koncept aluminijskog okvira, a dorađen je i V4 agregat od 1.103 ccm, koji je usklađen s novim normama i svejedno za 0,5 KS potentniji, pa tako novi Panigale V4 razvija 216 KS pri 13.500 o/min. Još je puno toga novog, od elektronskih pomagala, preko instrumenata u MotoGP stilu, do Brembo Hypure kliješta, koja se po prvi put ugrađuju na serijski model.

Uz osnovni Panigale V4, predstavljena je i verzija S s poluaktivnim ovjesom. Prenosimo vam nekoliko fotografija s predstavljanja, a ako želite doznati sve o novom Panigaleu, u nastavku pričitajte službene press informacije. Inače, među pozvanima na to eksluzivno razotkrivanje u Misanu bio je i naš novinar Tomislav Janković (gornja fotografija)

Novi Panigale V4 je motocikl koji omogućuje onima koji ga voze da iskuse osjećaje profesionalnog vozača zahvaljujući dosad neviđenim elektroničkim rješenjima i tehnologijama, velikim dijelom izvedenim iz MotoGP-a. Motocikl koji može poboljšati vozačke vještine svog vozača, bilo profesionalnog ili amaterskog, nudeći mu samopouzdanje koje mu omogućuje da pomakne svoje granice naprijed u vožnji na stazi.

Novi Panigale V4 S teži samo 187 kg, dva manje od prethodnog modela, i dobiva 0,5 KS unatoč restriktivnijoj Euro5+ homologaciji*. Tehnološke inovacije kojima je opremljen, u kombinaciji s ovim poboljšanjima, omogućile su skupini vozača različitih sposobnosti, od brzih amatera do profesionalnih vozača - da smanje svoje najbolje vrijeme za jednu punu sekundu tijekom usporednog testa provedenog na stazi Cremona.

Nova aerodinamika smanjuje aerodinamički otpor za 4% i učinkovitije štiti vozača u pravocrtnoj vožnji, držeći ga u nekoj vrsti "mjehurića" mirnog zraka.

Za dizajn novog Panigale V4, Centro Stile Ducati bio je inspiriran legendarnim Ducatijem 916. Cilj dizajnera bio je uzeti inspiraciju kultnog motocikla tvrtke Borgo Panigale i integrirati ergonomska i aerodinamička rješenja Desmosedici GP-a. Položaj za vožnju novog Panigale V4 razvijen je s dvostrukim ciljem osiguranja maksimalne integracije vozača u aerodinamiku motocikla i poboljšanja kontrole nad vozilom u najvažnijim trenucima vožnje na stazi.

Oslonci za noge pomaknuti su 10 mm prema unutra u usporedbi s trenutnim Panigale V4, povećavajući udaljenost od tla i, dopuštajući vozaču da stopala i noge postavi više unutra, poboljšavajući aerodinamički prodor, tj. da ostvari nagibe do 65 stupnjeva.

Na Desmosedici Stradale novog Panigalea V4 dijagram distribucije je revidiran, s bregovima drugačijeg profila i većom vrijednošću podizanja. Alternator i uljna pumpa su isti kao oni ugrađeni na Panigale V4 R, dok je bubanj mjenjača onaj koji se koristi na Superleggeri V4. Usisi promjenjive duljine imaju veću ekskurziju, s vrijednošću od 25 mm u kratkoj konfiguraciji (-10 mm) i 80 u dugoj (+5 mm).

Motor Desmosedici Stradale, homologiran na Euro5+, isporučuje 216 KS pri 13.500 o/min i najveći okretni moment od 12,3 kgm pri 11.250 o/min*. Vrijednosti koje se povećavaju u konfiguraciji za stazu, tj. ugradnjom Ducati Performance trkaćeg ispuha tvrtke Akrapovič maksimalna snaga raste na 228 KS.

Kako bi Panigale V4 bio još konkurentniji, Ducati Corse je postavio nove ciljeve krutosti za okvir i zadnju vilicu kako bi mogao iskoristiti puni potencijal novih slick guma koje se koriste u Superbikeu.

Inženjeri Ducati Corsea definirali su optimalnu bočnu krutost kako bi održali prianjanje pod kutovima nagiba preko 60°, dok su u isto vrijeme zadržali visoke vrijednosti uzdužne krutosti kako bi se iskoristio okretni moment motora tijekom ubrzavanja i snaga kočenja pri kočenju.

U tu svrhu modificiran je prednji okvir i razvijena je nova dvostruka zadnja vilica - Ducati Hollow Symmetrical Swingarm; lagan a i s inovativnim dizajnom, zahvaljujući specifičnoj geometriji, što je omogućilo da se zadrži položaj prigušivača ispod motora, jedinstveno rješenje u globalnoj ponudi cestovnih supersportskih motocikala. Ovo rješenje potvrđuje Ducatijev pristup, temeljen na stilu, sofisticiranosti i performansama, sposoban prevladati kompromis između stila i performansi.

Nova zadnja vilica smanjuje bočnu krutost (-37% u usporedbi s prethodnom jednorukom) i težinu zahvaljujući dvama velikim utorima, poboljšavajući prianjanje pri izlasku iz zavoja i osjećaj vozača tijekom ubrzavanja. Sklop stražnjeg naplatka s kovanom vilicom teži 2,7 kg manje od prethodnog i učinkovitiji je u prijenosu snage na tlo. Na Panigaleu V4 S, kotači od kovane aluminijske legure s pet tangencijalnih krakova, inspirirani onima iz Desmosedici GP, teže samo 2,95 i 4,15 kg za prednji i zadnji kotač

Prednji okvir je lakši (3,47 kg u usporedbi s prethodnim 4.2) i remoduliran je u smislu krutosti u usporedbi s prethodnim modelom (-40% bočno). Kao rezultat toga, nudi još više samopouzdanja prilikom naginjanja i učinkovitiji je kada treba zatvoriti zavoj. Treća generacija elektronički kontroliranih Öhlins NPX/TTX ovjesa Panigale V4 S proširuje njihov raspon prilagodbi, nudeći udobnije postavke za korištenje na cesti i učinkovitiji su pri vožnji na stazi. U isto vrijeme, veća brzina hidrauličkih ventila nudi precizniji i točniji odgovor u svakoj situaciji vožnje.

Novi Ducati Panigale V4 prvi je motocikl na svijetu opremljen Brembo HypureTM čeljustima prednje kočnice. Lakše (-60 grama po paru) i učinkovitije, Brembo Hypure čeljusti raspršuju generiranu toplinu učinkovitijim kočenjem, nudeći konzistentnije performanse, a time i veću učinkovitost za vozača u traženju vlastitih granica. Još jedna važna svjetska premijera je sustav Race eCBS, koji je razvio Bosch u suradnji s Ducatijem. U razinama posvećenim korištenju na stazi potonji može aktivirati stražnju kočnicu prema mapama koje reproduciraju tehnike profesionalnih vozača i stoga eksperimentirati s mogućnošću odgode točke kočenja na stazi. Konkretno, sustav nastavlja aktivirati stražnju kočnicu čak i nakon otpuštanja prednje kočnice pri ulasku i skretanju, kao što to profesionalci uspijevaju pomoću poluge stražnje kočnice na upravljaču.

Ducati Vehicle Observer

Stalna predanost elektroničkim inovacijama navela je Ducati na razvoj Vehicle Observera (DVO). Ducati Vehicle Observer simulira unos podataka preko 70 senzora, čime se usavršavaju strategije elektroničke kontrole, čime se može postići neviđena učinkovitost u serijskoj proizvodenim motociklima. Ekstremna preciznost ove funkcionalnosti zapravo omogućuje kontrolama da interveniraju na gotovo predvidljiv način kako bi odmah zadovoljili zahtjeve vozača u potrazi za maksimalnim performansama.

DVO, koji je razvio Ducati Corse u MotoGP-u, procjenjuje sile gravitacije koje djeluju na motocikl i opterećenja koja on može podnijeti u različitim uvjetima vožnje, integrirajući informacije iz IMU inercijalne platforme na još točniji način.
Novi Panigale V4 opremljen je kompletnim paketom elektroničkih kontrola: Ducati Traction Control DVO, Ducati Slide Control, Ducati Wheelie Control DVO, Ducati Power Launch DVO, Engine Brake Control i Ducati Quick Shift 2.0. Sustav DQS 2.0 koristi strategiju koja se temelji isključivo na senzoru kutnog položaja mjenjača, čime se može koristiti poluga za mjenjač bez mikroprekidača i stoga vozaču nudi izravniji osjećaj sa smanjenim hodom.

MotoGP instrumenti

LCD je potpuno nov. Dimenzija od 6,9" s omjerom širine i visine 8:3 nudi maksimalnu čitljivost bez ometanja vida kroz vjetrobransko staklo. Zaštitno staklo koristi tehnologiju optičkog lijepljenja kako bi se osigurala optimalna čitljivost na crnoj pozadini čak i danju.

Na novom Panigaleu V4, osjećaj vožnje Desmosedici GP-om pojačan je novim zaslonom Track na ekranu. Sučelje namijenjeno za korištenje na stazi zapravo je osmišljeno za podršku vozaču u potrazi za maksimalnim performansama. Zahvaljujući veličini i "širokom" obliku novog ekrana, niz novih parametara može se prikazati na jednoj strani zaslona: • "g-metar", koji u stvarnom vremenu pokazuje vrijednost bočnog ubrzanja pri naginjanju, a uzdužno tijekom ubrzavanja i kočenja.

• "Snaga i okretni moment", koji prikazuje postotak snage i okretnog momenta isporučenog u tom trenutku u usporedbi s maksimalnim dostupnim vrijednostima s obzirom na uključeni stupanj prijenosa.

• "Kut nagiba", koji pokazuje trenutne kutove nagiba popraćene razinom otvaranja leptira za gas i pritiskom na kočnicu.

Panigale V4 S

• Boja Ducati crvena s Urban Grey okvirom, crnim naplatcima i mat crnim prednjim blatobranom

• Standardna oprema:
Motor Desmosedici Stradale, 1.103 cc Najveća snaga 216 KS pri 13.500 o/min (209 KS pri 12.750 o/min za američko tržište) Maksimalni okretni moment od 12,3 kgm pri 11.250 o/min (121,3 Nm pri 11250 o/min za SAD)
Masa praznog vozila bez goriva: 187 kg

Šasija "Front Frame"
17-litarski aluminijski spremnik
Ducati elektronički ovjes (DES) 3.0
Öhlins NPX-30 vilica s Öhlins Smart EC 3.0 sustavom upravljanja
Öhlins TTX 36 amortizer s Öhlins Smart EC 3.0 sustav upravljanja
Öhlins amortizer upravljača s Öhlins Smart EC 3.0 sustavom upravljanja
Kovani aluminijski naplatci
Litijska baterija
Kočioni sustav s Brembo HypureTM monoblok kliještima
Pirelli Diablo Supercorsa V4 gume sa 200/60 stražnjim dijelom
Krila s dvokrilnom konfiguracijom i integriranim dizajn
Najnovija generacija elektroničkog paketa sa 6-osnom inercijalnom mjernom jedinicom (6D IMU): Race eCBS; Ducati kontrola proklizavanja (DTC) DVO; Ducati Slide Control (DSC); Ducati Wheelie Control (DWC) DVO; Ducati Power Launch (DPL) DVO; Duc ati Quick Shift (DQS) 2.0; Motor Brake Control (EBC), Ducati Vehicle Observer (DVO)
Tipke za brzu promjenu razina
Novi 6,9" full-TFT ekran s omjerom 8:3 Načini vožnje (Race A, Race B, Sport, Road, Wet)
Full-LED prednja svjetla s DRL-om i pokazivačima smjera integriranim u prednje svjetlo*
Konfiguracija s jednim sjedalom (dodatna oprema za suvozača)
Spremno za Ducati Data Logger (DDL) i Ducati Multimedia System (DMS)

Panigale V4 Ducati crvena s okvirom Urban Grey i crnim rubovima

Standardna oprema poput Panigale V4 S osim:

Masa praznog vozila bez goriva: 191 kg
43 mm Showa Big Piston Fork (BPF), potpuno podesiva
Sachs mono-amortizer, potpuno podesiv Sachs amortizer upravljača
Petokraki kotači od lake legure
Olovni akumulator

Da se o tome ne govori već neko vrijeme, bilo bi ogromno iznenađenje što tim Pramac raskida suradnju s Ducatijem i postaje „druga tvornička momčad“ Yamahe

Konačno smo dočekali da najgore čuvana tajna postane i službena vijest. Paolo Campinoti i njegov tim Pramac su još od 2005. godine satelitska momčad Ducatija i ta im je suradnja donijela dosta uspjeha, a posebno u posljednje vrijeme, otkad su oba vozača te momčadi imali Desmosedici GP motocikle najnovijih specifikacija. Prošle godine je Pramac osvojio i momčadsku titulu, ispred tvorničke momčadi Ducatija, a Jorge Martin se do zadnje utrke borio s Bagnaiom za vozački naslov.

No svemu jednom dođe kraj, pa će tako od 2025. nadalje Pramac izravno surađivati s Yamahom, kojoj je ovo već druga sezone bez satelitske momčadi. S time da tvrde kako Pramac neće biti satelitska momčad, već „druga tvornička momčad“, s punom tvorničkom podrškom, motociklima najnovijih specifikacija i vozačima koje će izravno plaćati Yamaha. Još nije objavljeno tko će ti vozači biti, ali na tržištu imaju nekoliko zanimljivih opcija. U Yamahi se nadaju da će tako ubrzati razvoj motocikla, a najavili su suradnju s Pramacom i u Moto2 kategoriji, kroz koju bi razvijali perspektivne vozače. U ovom trenutku takav zajednički projekt vode s momčadi VR46, no kako Rossi sa svojom MotoGP momčadi ostaje vjeran Ducatiju, tako su u Yamahi odlučili prekinuti tu suradnju, koja dosad i nije dala neke konkretne rezultate.

Marquez je potpisao za tvorničku momčad Ducatija, i to nakon što im je dodatno otežao komplikaciju koju je sam stvorio.

Nismo sigurni, ali mislimo da su u onih par dana između utrka u Barceloni i Mugellu skovali ovaj plan; Jorge Martin ide 2025. u tvorničku momčad Ducatija, uz Bagnaiu, a Marc Marquez prelazi iz Gresini Ducatija u Pramac Ducati, na tvornički motocikl. Uostalom, Martin već možda i godinu dana trubi da će otići kod konkurencije ako ne dobije mjesto u tvorničkoj momčadi Ducatija, a Marquez je baš nedavno izjavio da mu je svejedno koje je boje momčad, bitno da za 2025. dobije najnoviji motocikl i tvorničku podršku. Dakle, vuk sit, a sve ovce na broju. Osim, dakako, Bastianinija kojeg su ionako odlučili pustiti na susjedne zelene pašnjake.

U skladu s tim planom, u četvrtak, uoči vikenda u Mugellu, Jorge Martin je zadovoljno cvrkutao da su pregovori s Ducatijem konačno započeli. A onda je Marquez okrenuo ploču i izjavio da ga momčad Pramac ne zanima. U Ducatiju nisu skrivali zatečenost. Jer tvornički motocikl može dobiti samo u Pramacu, dok će Gresini momčad, za koju Marquez sad vozi, i iduće godine imati rabljene motocikle u garaži. A onda im je Marquez suptilno objasnio da ostaje na Ducatiju samo ako ga pozovu u tvorničku momčad. U suprotnom će osedlati motocikl neke druge marke.

To je čelnike Ducatija stavilo pod tešku dilemu; izgubiti Martina koji trenutno vodi u ukupnom poretku, ili izgubiti zvijezdu Marqueza, koji izvlači maksimum iz starog motocikla? Ali čekaj malo, nije li prije dvije godine i Bastianini izvodio čuda sa starim Ducatijem? E, to sad nije bitno. Uglavnom, očito nisu željeli izgubiti Marqueza. Kako je izjavio Dall'Igna, u subotu su donijeli preliminarnu odluku, a u nedjelju uvečer su sve konačno potvrdili. Nisu časili ni časa.

Koliko žele Marqueza najbolje potvrđuje i to što zbog njega nisu žrtvovali samo Martina, nego možda i momčad Pramac, koja je već godinama njihova prva filijala, te su čak i aktualni prvaci u momčadskom poretku. Da su dobili Marqueza, onda bi se i iduće godine u Pramacu mogli boriti za naslov prvaka, ovako za takve ambicije nema realnog prostora, pa su automatski skloniji tome da postanu satelitska momčad Yamahe, koja bi ih za to bila spremna zatrpati novcem.

A Marquez je, makar indirektno, zeznuo i Bastianija. Talijanu je prva opcija bila prelazak u redove Aprilije, na mjesto Espargaroa, ali sad je tu poziciju zauzeo Martin. Jasno, Bastianini bi još imao šanse ako Vinales odluči otići na Hondu, ali i onda bi mu konkurencija možda bio Bezzecchi, tako da je ta priča na dugačkom štapu. Ne čudi stoga što njegov menadžer Pernat svakome tko ga pita daje ekskluzivu kako će Bastianini iduće godine voziti tvornički KTM za momčad Tech3. Jer Tech3 je tvorničkoj momčadi KTM-a ono što je Pramac tvorničkoj momčadi Ducatija. Ili ako hoćete, ono što bi Pramac mogao postati tvorničkoj momčadi Yamahe, dijelom i zaslugom Marqueza. Hm, tko bi rekao da će Marc Marquez jednog dana biti od pomoći Yamahi?

Nije sasvim neočekivano, ali svakako je iznenađuje. Aprilia angažiranjem Martina sigurno cilja na titulu.

Nakon što se priča o tome hoće li mu ili neće ponuditi mjesto u tvorničkoj momčadi razvukla u trakavicu, Ducati je odjednom ostao bez vozača koji trenutno vodi u ukupnom poretku. I ne samo to, nego su tako jakog igrača prepustili konkurenciji. Jer Jorge Martin je potpisao višegodišnji ugovor s Aprilijom. Time Aprilia konačno pokazuje ambiciju da se idućih godina bori za naslov prvaka.

Jasno, Jorge Martin po tom pitanju nije dao službenu izjavu, ali sve je potvrdio Massimo Rivola, prvi čovjek Aprilijine momčadi. On se zahvalio Micheleu Colaninnu, prvom čovjeku Piaggio grupe i izjavio „…pričali smo sinoć i bez gubljenja vremena donijeli odluku“. To bi dalo sugerirati da je odluka donesena iznenada, bez obzira na to što su već i ranije pregovarali s Martinom.

Inače, Martin je ciljao doći na mjesto Bastianinija u tvorničku momčad Ducatija i na to je - s obzirom na rezultate - imao puno pravo. Isto tako, tijekom vikenda u Mugellu je prvi put izjavio da pregovori s Ducatijem napreduju. Možda je samo pilio naopako, a možda je sve puklo nakon nedjeljne utrke u kojoj ga je baš Bastianini prestigao u zadnjem zavoju zadnjeg kruga. Navodno je Martin odabrao Apriliju kad je čuo da je Ducati ovog vikenda ponudio to mjesto u tvorničkoj momčadi Marcu Marquezu, jer im je ovaj najavio da će u suprotnom otići kod konkurencije; pretpostavljamo u KTM.

Je li Martin pogriješio? Hm, je li uopće imao drugog izbora? Sigurno mu je time bitno otežan put do naslova prvaka i to već ove godine. Jer u Ducatiju su i dosad navijali za Bagnaiu, a sad će još i više. Teško da će Martin na svojem Pramac Ducatiju dobivati nove dijelove. Ducati će ionako sasvim sigurno osvojiti titulu, pa zašto dati priliku za to vozaču s kojim se rastaju i koji bi iduće godine mogao nalijepiti broj 1 na – Apriliju.

Nema sumnje da Ducati ima najbolji motocikl i to se neće tako brzo promijeniti. Ali u ovom trenutku je i Aprilia RS-GP poprilično konkurentan stroj, a s Martinom, koji je u naponu vozačke forme, svakako bi mogli zagorčati život Bagnai. Slično će vrijediti i za Acostu, koji je ovog vikenda potpisao višegodišnji ugovor s KTM-om. A da i ne spominjemo Marca Marqueza, koji će Bagnaiu, čini se, napadati na istom motociklu, vjerojatno i u istim bojama.

Ionako bi on to mogao učiniti, ali isplivala je i zanimljiva statistika koja proriče pobjedu Marca Marqueza u Mugellu.

Da ne duljimo: Ducatiju je 27. pobjedu u MotoGP-u donio Casey Stoner, koji je na svojem motociklu imao broj 27. Puno godina kasnije im je 63. pobjedu podario Pecco Bagnaia, čiji je broj 63, s time da trenutno, kao aktualni prvak, nastupa s brojem 1. Prošle sezone je u Argentini
Marco Bezzecchi, s brojem 72 na svom motociklu, donio 72. pobjedu Ducatiju, a Jorge Martin je sa svojim standardnim brojem 89, pogađate već, povećao broj Ducati pobjeda na 89.

Prošlog vikenda je Ducati došao do svoje 92. MotoGP pobjede ljubaznošću Bagnaie, a s obzirom na trenutnu dominaciju Desmosedici motocikala, za očekivati je da bi već ovog vikenda u Mugellu trebali doći i do 93 pobjede. A tko nosi broj 93? Stanoviti Marc Marquez. Dakle, sve je jasno! Zapravo nije. To proročanstvo ruši – ni manje ni više - njegov brat Alex Marquez. Jer da vrijedi gornji zakon brojeva, onda je on sa svojim brojem 73 trebao donijeti 73. pobjedu Ducatiju. Ali nije. Dakle, nije riječ o zakonu brojeva, nego samo o igri brojeva.

Zato se Marc Marquez treba pouzdati u sebe samog. Uostalom, u zadnje tri nedjeljne utrke je bio dva puta drugi i jednom treći. Dakle, pobjeda mora biti blizu, još samo da poboljša kvalifikacije. Ovako je, ako računamo Sprint i nedjeljne utrke, u posljednja dva vikenda nadoknadio čak 45 pozicija. Inače, ove nedjelje će biti 945 dana otkad je posljednji put pobijedio. Sad je to već predugački niz da ga ne bi prekinuo s Gresini Ducatijem. Ako ne prije, onda za nešto više od mjesec dana u Sachsenringu. Ali bilo bi zgodno da se tradicija nastavi, pa da 93. pobjedu Ducatiju donese Marc Marquez s brojem 93. Uh, tko je to mogao zamisliti prije samo godinu ili dvije?

Po peti put u 30 godina predstavljena je Senna verzija jednog Ducatija. Prvi put je riječ o Monsteru.

Ayrton Senna je bio ljubitelj motocikala, a posebno Ducatija. To je priča koja zaslužuje posebnu temu, a ovdje je bitno da je Senna bio vlasnik prvog Monstera, te da je model 916 od 1994. do 1998. godine tri puta predstavljan u posebnim Senna izdanjima. 2014. je zaživio 1199 Panigale Senna, ali on se prodavao samo u Brazilu. Sad je došao red i na Monstera.

Monster Senna je u bojama Ayrtonove kacige, odnosno brazilske zastave, a tu su i brojni posebni detalji. Između ostalog, kovani naplatci, Termignoni ispušni sustav te blatobrani od karbona, što sve pridonosi spuštanju težine za 4 kg. U igri su i žuto obojana Brembo Stylema kliješta, sportsko sjedalo te štitnik V2 agregata, koji isporučuje nepromijenjenih 111 KS. U serijskoj opremi dolaze Öhlins ovjes i amortizer volana te Li-ion baterija, a dakako da je tu i pločica s rednim brojem proizvedenog primjerka.

U čast toga što je Ayrton osvojio 3 naslova prvaka i 41 put pobijedio, bit će proizveden samo 341 primjerak. Pa iako je Monster Senna skoro dvostruko skuplji od standardnog modela, s traženih 27 tisuća eura za hrvatsko tržište, svakako je bitno povoljniji od prosjeka za Ducatijeve kolekcionarske modele.