Motosport

Da se o tome ne govori već neko vrijeme, bilo bi ogromno iznenađenje što tim Pramac raskida suradnju s Ducatijem i postaje „druga tvornička momčad“ Yamahe

Konačno smo dočekali da najgore čuvana tajna postane i službena vijest. Paolo Campinoti i njegov tim Pramac su još od 2005. godine satelitska momčad Ducatija i ta im je suradnja donijela dosta uspjeha, a posebno u posljednje vrijeme, otkad su oba vozača te momčadi imali Desmosedici GP motocikle najnovijih specifikacija. Prošle godine je Pramac osvojio i momčadsku titulu, ispred tvorničke momčadi Ducatija, a Jorge Martin se do zadnje utrke borio s Bagnaiom za vozački naslov.

No svemu jednom dođe kraj, pa će tako od 2025. nadalje Pramac izravno surađivati s Yamahom, kojoj je ovo već druga sezone bez satelitske momčadi. S time da tvrde kako Pramac neće biti satelitska momčad, već „druga tvornička momčad“, s punom tvorničkom podrškom, motociklima najnovijih specifikacija i vozačima koje će izravno plaćati Yamaha. Još nije objavljeno tko će ti vozači biti, ali na tržištu imaju nekoliko zanimljivih opcija. U Yamahi se nadaju da će tako ubrzati razvoj motocikla, a najavili su suradnju s Pramacom i u Moto2 kategoriji, kroz koju bi razvijali perspektivne vozače. U ovom trenutku takav zajednički projekt vode s momčadi VR46, no kako Rossi sa svojom MotoGP momčadi ostaje vjeran Ducatiju, tako su u Yamahi odlučili prekinuti tu suradnju, koja dosad i nije dala neke konkretne rezultate.

Marquez je potpisao za tvorničku momčad Ducatija, i to nakon što im je dodatno otežao komplikaciju koju je sam stvorio.

Nismo sigurni, ali mislimo da su u onih par dana između utrka u Barceloni i Mugellu skovali ovaj plan; Jorge Martin ide 2025. u tvorničku momčad Ducatija, uz Bagnaiu, a Marc Marquez prelazi iz Gresini Ducatija u Pramac Ducati, na tvornički motocikl. Uostalom, Martin već možda i godinu dana trubi da će otići kod konkurencije ako ne dobije mjesto u tvorničkoj momčadi Ducatija, a Marquez je baš nedavno izjavio da mu je svejedno koje je boje momčad, bitno da za 2025. dobije najnoviji motocikl i tvorničku podršku. Dakle, vuk sit, a sve ovce na broju. Osim, dakako, Bastianinija kojeg su ionako odlučili pustiti na susjedne zelene pašnjake.

U skladu s tim planom, u četvrtak, uoči vikenda u Mugellu, Jorge Martin je zadovoljno cvrkutao da su pregovori s Ducatijem konačno započeli. A onda je Marquez okrenuo ploču i izjavio da ga momčad Pramac ne zanima. U Ducatiju nisu skrivali zatečenost. Jer tvornički motocikl može dobiti samo u Pramacu, dok će Gresini momčad, za koju Marquez sad vozi, i iduće godine imati rabljene motocikle u garaži. A onda im je Marquez suptilno objasnio da ostaje na Ducatiju samo ako ga pozovu u tvorničku momčad. U suprotnom će osedlati motocikl neke druge marke.

To je čelnike Ducatija stavilo pod tešku dilemu; izgubiti Martina koji trenutno vodi u ukupnom poretku, ili izgubiti zvijezdu Marqueza, koji izvlači maksimum iz starog motocikla? Ali čekaj malo, nije li prije dvije godine i Bastianini izvodio čuda sa starim Ducatijem? E, to sad nije bitno. Uglavnom, očito nisu željeli izgubiti Marqueza. Kako je izjavio Dall'Igna, u subotu su donijeli preliminarnu odluku, a u nedjelju uvečer su sve konačno potvrdili. Nisu časili ni časa.

Koliko žele Marqueza najbolje potvrđuje i to što zbog njega nisu žrtvovali samo Martina, nego možda i momčad Pramac, koja je već godinama njihova prva filijala, te su čak i aktualni prvaci u momčadskom poretku. Da su dobili Marqueza, onda bi se i iduće godine u Pramacu mogli boriti za naslov prvaka, ovako za takve ambicije nema realnog prostora, pa su automatski skloniji tome da postanu satelitska momčad Yamahe, koja bi ih za to bila spremna zatrpati novcem.

A Marquez je, makar indirektno, zeznuo i Bastianija. Talijanu je prva opcija bila prelazak u redove Aprilije, na mjesto Espargaroa, ali sad je tu poziciju zauzeo Martin. Jasno, Bastianini bi još imao šanse ako Vinales odluči otići na Hondu, ali i onda bi mu konkurencija možda bio Bezzecchi, tako da je ta priča na dugačkom štapu. Ne čudi stoga što njegov menadžer Pernat svakome tko ga pita daje ekskluzivu kako će Bastianini iduće godine voziti tvornički KTM za momčad Tech3. Jer Tech3 je tvorničkoj momčadi KTM-a ono što je Pramac tvorničkoj momčadi Ducatija. Ili ako hoćete, ono što bi Pramac mogao postati tvorničkoj momčadi Yamahe, dijelom i zaslugom Marqueza. Hm, tko bi rekao da će Marc Marquez jednog dana biti od pomoći Yamahi?

Nije sasvim neočekivano, ali svakako je iznenađuje. Aprilia angažiranjem Martina sigurno cilja na titulu.

Nakon što se priča o tome hoće li mu ili neće ponuditi mjesto u tvorničkoj momčadi razvukla u trakavicu, Ducati je odjednom ostao bez vozača koji trenutno vodi u ukupnom poretku. I ne samo to, nego su tako jakog igrača prepustili konkurenciji. Jer Jorge Martin je potpisao višegodišnji ugovor s Aprilijom. Time Aprilia konačno pokazuje ambiciju da se idućih godina bori za naslov prvaka.

Jasno, Jorge Martin po tom pitanju nije dao službenu izjavu, ali sve je potvrdio Massimo Rivola, prvi čovjek Aprilijine momčadi. On se zahvalio Micheleu Colaninnu, prvom čovjeku Piaggio grupe i izjavio „…pričali smo sinoć i bez gubljenja vremena donijeli odluku“. To bi dalo sugerirati da je odluka donesena iznenada, bez obzira na to što su već i ranije pregovarali s Martinom.

Inače, Martin je ciljao doći na mjesto Bastianinija u tvorničku momčad Ducatija i na to je - s obzirom na rezultate - imao puno pravo. Isto tako, tijekom vikenda u Mugellu je prvi put izjavio da pregovori s Ducatijem napreduju. Možda je samo pilio naopako, a možda je sve puklo nakon nedjeljne utrke u kojoj ga je baš Bastianini prestigao u zadnjem zavoju zadnjeg kruga. Navodno je Martin odabrao Apriliju kad je čuo da je Ducati ovog vikenda ponudio to mjesto u tvorničkoj momčadi Marcu Marquezu, jer im je ovaj najavio da će u suprotnom otići kod konkurencije; pretpostavljamo u KTM.

Je li Martin pogriješio? Hm, je li uopće imao drugog izbora? Sigurno mu je time bitno otežan put do naslova prvaka i to već ove godine. Jer u Ducatiju su i dosad navijali za Bagnaiu, a sad će još i više. Teško da će Martin na svojem Pramac Ducatiju dobivati nove dijelove. Ducati će ionako sasvim sigurno osvojiti titulu, pa zašto dati priliku za to vozaču s kojim se rastaju i koji bi iduće godine mogao nalijepiti broj 1 na – Apriliju.

Nema sumnje da Ducati ima najbolji motocikl i to se neće tako brzo promijeniti. Ali u ovom trenutku je i Aprilia RS-GP poprilično konkurentan stroj, a s Martinom, koji je u naponu vozačke forme, svakako bi mogli zagorčati život Bagnai. Slično će vrijediti i za Acostu, koji je ovog vikenda potpisao višegodišnji ugovor s KTM-om. A da i ne spominjemo Marca Marqueza, koji će Bagnaiu, čini se, napadati na istom motociklu, vjerojatno i u istim bojama.

Ionako bi on to mogao učiniti, ali isplivala je i zanimljiva statistika koja proriče pobjedu Marca Marqueza u Mugellu.

Da ne duljimo: Ducatiju je 27. pobjedu u MotoGP-u donio Casey Stoner, koji je na svojem motociklu imao broj 27. Puno godina kasnije im je 63. pobjedu podario Pecco Bagnaia, čiji je broj 63, s time da trenutno, kao aktualni prvak, nastupa s brojem 1. Prošle sezone je u Argentini
Marco Bezzecchi, s brojem 72 na svom motociklu, donio 72. pobjedu Ducatiju, a Jorge Martin je sa svojim standardnim brojem 89, pogađate već, povećao broj Ducati pobjeda na 89.

Prošlog vikenda je Ducati došao do svoje 92. MotoGP pobjede ljubaznošću Bagnaie, a s obzirom na trenutnu dominaciju Desmosedici motocikala, za očekivati je da bi već ovog vikenda u Mugellu trebali doći i do 93 pobjede. A tko nosi broj 93? Stanoviti Marc Marquez. Dakle, sve je jasno! Zapravo nije. To proročanstvo ruši – ni manje ni više - njegov brat Alex Marquez. Jer da vrijedi gornji zakon brojeva, onda je on sa svojim brojem 73 trebao donijeti 73. pobjedu Ducatiju. Ali nije. Dakle, nije riječ o zakonu brojeva, nego samo o igri brojeva.

Zato se Marc Marquez treba pouzdati u sebe samog. Uostalom, u zadnje tri nedjeljne utrke je bio dva puta drugi i jednom treći. Dakle, pobjeda mora biti blizu, još samo da poboljša kvalifikacije. Ovako je, ako računamo Sprint i nedjeljne utrke, u posljednja dva vikenda nadoknadio čak 45 pozicija. Inače, ove nedjelje će biti 945 dana otkad je posljednji put pobijedio. Sad je to već predugački niz da ga ne bi prekinuo s Gresini Ducatijem. Ako ne prije, onda za nešto više od mjesec dana u Sachsenringu. Ali bilo bi zgodno da se tradicija nastavi, pa da 93. pobjedu Ducatiju donese Marc Marquez s brojem 93. Uh, tko je to mogao zamisliti prije samo godinu ili dvije?

Po peti put u 30 godina predstavljena je Senna verzija jednog Ducatija. Prvi put je riječ o Monsteru.

Ayrton Senna je bio ljubitelj motocikala, a posebno Ducatija. To je priča koja zaslužuje posebnu temu, a ovdje je bitno da je Senna bio vlasnik prvog Monstera, te da je model 916 od 1994. do 1998. godine tri puta predstavljan u posebnim Senna izdanjima. 2014. je zaživio 1199 Panigale Senna, ali on se prodavao samo u Brazilu. Sad je došao red i na Monstera.

Monster Senna je u bojama Ayrtonove kacige, odnosno brazilske zastave, a tu su i brojni posebni detalji. Između ostalog, kovani naplatci, Termignoni ispušni sustav te blatobrani od karbona, što sve pridonosi spuštanju težine za 4 kg. U igri su i žuto obojana Brembo Stylema kliješta, sportsko sjedalo te štitnik V2 agregata, koji isporučuje nepromijenjenih 111 KS. U serijskoj opremi dolaze Öhlins ovjes i amortizer volana te Li-ion baterija, a dakako da je tu i pločica s rednim brojem proizvedenog primjerka.

U čast toga što je Ayrton osvojio 3 naslova prvaka i 41 put pobijedio, bit će proizveden samo 341 primjerak. Pa iako je Monster Senna skoro dvostruko skuplji od standardnog modela, s traženih 27 tisuća eura za hrvatsko tržište, svakako je bitno povoljniji od prosjeka za Ducatijeve kolekcionarske modele.

Povremena kiša je u Assenu režirala dramu, s debitantom Spinellijem kao neočekivanim pobjednikom i Toprakom kojem pobjeđivanje s BMW-om očito prelazi u naviku.

Tipično za Nizozemsku, subotnja Superbike utrka je počela na mokrom asfaltu koji se lagano sušio. U takvim uvjetima su praktično svi vozači odabrali „slick“ gume, ali ne i Nicholas Spinelli, koji je krenuo s „intermediate“ gumama. Bio je to zapravo odabir njegove momčadi Barni, koja ga je u Assen pozvala kao zamjenu za Petruccija, teško ozlijeđenog na motokros treningu. I pokazalo se da su s gumama pogodili, barem za početak, jer Spinelli je u svojoj prvoj Superbike utrci u karijeri imao čak 24 sekunde prednosti nakon samo 4 kruga. Ali tu se klatno počelo kretati u drugu stranu.

Kako se staza ipak postupno sušila, tako su oni na slick gumama prvo počeli kružiti jednako brzo kao i Spinelli, a onda su postupno postajali sve brži i brži od njega. U 13. krugu su Bautista i Razgatlioglu bili 4 sekunde brži od Spinellija, pa se na ulasku u 15. krug njegova prednost istopila na 3 sekunde. Bilo je samo pitanje trenutka, a onda… Kad mu je Razgatlioglu bio na manje od dvije sekunde zaostatka i već puhao za vrat, zavijorila se crvena zastava zbog ulja na stazi.

I tu je Spinelli imao nevjerojatnu sreću. Da je utrka potrajala još jedan krug, sigurno ne bi pobijedio, a možda ne bi bio ni na podiju. A da je utrka prekinuta jedan krug ranije, nastavila bi se kasnije u skraćenom obliku. Ali Spinelli je odvozio točno 14 od planiranog 21 kruga, što znači da su odrađene točno dvije trećine utrke i rezultati su postali konačni. Tako je Talijan spretno i sretno pobijedio u svojoj prvoj Superbike utrci uopće, nakon što je ove sezone u Portimau već slavio s Ducatijem, ali onim električnim, u klasi MotoE. Razgatlioglu je u trenutku prekida utrke bio drugi, Bautista treći, a Remy Gardner je po tko zna koji put bio blizu prvog podija u karijeri, ali je ipak ponovo završio kao četvrti.

U kratkoj nedjeljnoj Superpole utrci slavio je Ducatijev tvornički dvojac, s Bautistom ispred Bulege i Alexom Lowesom na Kawasakiju kao trećim. Remy Gardner je po tko zna koji put bio blizu prvog podija u karijeri, ali je ipak ponovo završio kao četvrti. Razgatlioglu je, kao i svi vozači BMW-a, imao problema s gumama i završio kao deveti, što mu je onda bila i startna pozicija za glavnu nedjeljnu utrku, no to se nije pokazalo prevelikim hendikepom.

Bila je to ponovo uzbudljiva utrka, koja je ovaj put počela na suhom, da bi onda nekoliko puta na različitim dijelovima staze počela kiša. Nitko zbog toga nije skrenuo u boks. U zahtjevnim uvjetima, stvorila se kompozicija i sve tamo do ulaska u treću trećinu utrke su barem šestorica do sedmorica vozača bila unutar sekunde zaostatka za vodećim. Nakon sjajnih pretjecanja, ciljem je prvi prošao Razgatlioglu koji se sad očito sasvim priviknuo na BMW i postao prvi vozač koji je ove sezone dohvatio 3 pobjede.

Ipak, na vrhu ukupnog poretka ostaje Bautista, koji je ciljem pošao drugi, dok je Remy Gardner po tko zna koji put bio blizu prvog podija u karijeri. Ali ovaj put konačno nije završio kao četvrti, nego kao treći, ispred Iannonea i Locatellija. Spomenimo da je Rea u Assenu očekivano imao svoj najbolji vikend otkad je prešao na Yamahu R1. Prvo je po kiši osvojio „pole position“, pa je u subotnjoj utrci bio šesti, a u nedjeljnom sprintu peti. U glavnoj nedjeljnoj utrci ga je u pokušaju pretjecanja srušio donedavni timski kolega Alex Lowes.

TRENUTNI POREDAK:
1. A. Bautista – Ducati – 123 boda
2. T. Razgatlioglu – BMW – 117
3. N. Bulega – Ducati – 109
4. A. Lowes – Kawasaki – 93
5. A. Locatelli – Yamaha – 64
6. A. Iannone Ducati - 64

Doista sjajna i uzbudljiva utrka u Teksasu nije samo dokinula dominaciju Ducatija, nego su postavljeni i neki novi markeri.

Maverick Vinales je na stazi COTA cijelog vikenda bio najbrži. U subotu je osvojio „pole position“ i pobijedio u Sprint utrci, a u nedjelju je loše startao, potonuo na 10. poziciju i onda pretjecao jednog po jednog da bi otišao kući kao pobjednik. Bila je to njegova prva pobjeda u GP utrci s Aprilijom, a kako je ranije slavio i sa Suzukijem i s Yamahom, postao je prvi vozač koji je u MotoGP eri pobijedio na tri različite marke motocikla. Uz to, prekinuo je niz od 11 uzastopnih pobjeda vozača na Ducati motociklima.

Odličnu utrku, s iznimno puno pretjecanja, sjajno je začinio i rookie Pedro Acosta, koji je na toj fizički i tehnički itekako zahtjevnoj stazi u Teksasu nekoliko krugova proveo i u vodstvu, da bi na kraju ipak završio kao drugi. Na prethodnoj utrci u Portugalu je postao najmlađi vozač koji je stajao na podiju u MotoGP eri, a sad je, s 19 godina i 325 dana na svojim plećima, postao najmlađi vozač u kraljevskoj klasi s dva uzastopna podija.

Inače, Acosta ima i još koji mjesec vremena da postane najmlađi pobjednik u MotoGP-u i preotme taj rekord Marcu Marquezu. S obzirom na to koliko brzo ući i koliko je talentiran, to bi se moglo dogoditi i prije nego kasnije, čak i ako bi mu na tom putu mogao stajati i sam Marquez. On se sve bolje privikava na prošlogodišnji Ducati, te se u Teksasu očekivano borio za pobjedu. Ipak, imao je problema s prednjom kočnicom te se probio u vodstvo nadajući se da će se ohladiti, ali je odmah potom, na usporavanju za lakat zavoj broj 11., morao „pumpati“ kočnicu i zbog toga je pao.

Tako je treće mjesto na pobjedničkom postolju pripalo Bastianiniju, koji je sad drugi u ukupnom poretku, ali će uskoro morati početi i pobjeđivati ako želi zadržati mjesto u tvorničkoj momčadi Ducatija i za 2025. Naime, Jorge Martin - kao glavni pretendent za to njegovo mjesto - trenutno vodi u ukupnom poretku, a iako mu je utrka u Teksasu bila prva ove sezone nakon koje nije završio na podiju, bio je odmah do i završio kao četvrti. To da je visoko u poretku i kad ima loš dan svakako vrijedi i za aktualnog prvaka Bagnaiu, koji se u Teksasu nekako mučio, a svejedno bio peti. To je ujedno i pozicija koju trenutno zauzima u ukupnom poretku, ali sad već s pozamašnih 30 bodova zaostatka. Svejedno, jasno da će se itekako boriti za naslov prvaka, a isto bi možda moglo vrijediti i za Marca Marqueza, čak i ako je on već u minusu od 44 boda.

TRENUTNI POREDAK:
1. J. Martin – Ducati – 80 bodova
2. E Bastianini – Ducati – 59
3. M. Vinales- Aprilia – 56
4. P. Acosta – KTM – 54
5. F. Bagnaia Ducati - 50

Svaka čast pobjedniku Martinu, ali zanimljiviji je sudar Marqueza i Bangnaje, kao i sjajan rezultat Acoste.

Pedro Acosta je u svojoj tek drugoj MotoGP utrci došao do podija, kao treći najmlađi kojem je to ikad uspjelo u kraljevskoj klasi. Odvozio je sjajnu utrku u kojoj je u izravnim borbama pretekao i Pecca Bagnaiju i Marca Marqueza, te je sa satelitskim GasGasom (koji je zapravo KTM) završio daleko ispred Bindera i Millera, tvorničkih vozača KTM-a, koji su završili 4. i 5.

Druga stvar o kojoj će se pričati je sudar Bagnaije i Marqueza. Ovaj potonji je pretekao Bagnaiju na ulasku u polukružni zavoj broj 5, ali je pritom otišao malo široko, što je Talijan iskoristio da se pokuša probiti natrag s unutarnje strane. Marquez se vraća na idealnu liniju, putanje su im se ukrstile, sudarili su se i pali. Iako je Bagnaia nakon tog incidenta bio pomirljiv, Marquez je u press centru bez rezerve ustvrdio da je Bagnaia bio kriv, jer nije bilo smisla da se pokušava odmah vratiti ispred kad je bila riječ o borbi tek za 5. mjesto.

Treća stvar koju treba izdvojiti je odustajanje Vinalesa, koji je dan ranije pobijedio u Sprint utrci. Vozač Aprilije je cijelu utrku držao vodećeg Martina na nišanu, da bi u samoj završnici utrke usporio na ciljnoj ravnici. Novinarima je izjavio da je cijelu utrku imao problema s ubacivanjem iz 5. u 6. brzinu, a onda je to i do kraja zapelo. Na ulasku u prvi zavoj uspio je nekako ubaciti u drugu brzinu, ali je otišao u prašnjavu asfaltiranu zonu i pao pri dodavanju gasa.

Na nešto dužu pauzu, kojoj je kumovalo otkazivanje utrke u Argentini, kao vodeći u ukupnom poretku ide Jorge Martin. U Kataru je pobijedio u Sprintu, pa bio 3. u nedjelju, a u Portimau je bio 3. u Sprintu i onda došao do besprijekorne pobjede u nedjeljnoj GP utrci.

TRENUTNI POREDAK:
1. J. Martin – Ducati – 60 bodova
2. B. Binder – KTM – 42
3. Bastianini – Ducati – 39
4. F. Bagnaia – Ducati – 37
5. P. Acosta – GasGas - 28
6. M. Marquez – Ducati - 27