Cookies

Nakon čak 1.043 dana čekanja, Marc Marquez je ponovo pobijedio. A sad su pred njim i dvije sezone u tvorničkoj momčadi Ducatija te nova prilika da pokuša sustići Rossijeve rekorde.

Nakon što je s prošlogodišnjim Ducatijem bio najbrži sva tri dana na novom i iznimno klizavom asfaltu u Aragonu, te pobijedio i u Sprint i u GP utrci, Marc Marquez je konačno potvrdio da se vratio. I ne samo da je, nakon skoro tri godine čekanja, konačno pobijedio, i to u iznimno zahtjevnim uvjetima, nego je podgrijao dojam da bi mogao osvojiti i titulu svjetskog prvaka. Jasno, teško da to može već ove godine, jer njegov bodovni zaostatak za Martinom i Bagnaiom je još uvijek prilično velik, ali iduće dvije godine će biti tvornički vozač Ducatija, i to će biti dvije nove prilike da sustigne, ili čak prestigne Valentina Rossija.

Naime, Rossi je skupio 9 titula, od čega 7 u kraljevskoj klasi 500/MotoGP, dok je Marquez još tamo 2019. došao do osmog naslova prvaka, šestog u MotoGP klasi. I tu je zapeo, nakon ozljede ruke u Jerezu 2020. godine. Dakle, treba mu još jedan naslov da sustigne Rossija, što se iz ove perspektive ne čini nemogućim. Bitno teže će, u današnjoj konkurenciji, sustići Rossija po broju pobjeda u kraljevskoj klasi. Talijan ih ima 89, a Španjolac je u Aragonu došao do svoje šezdesete. Dakle, Rossi ima zalihu od 29 pobjeda, a potpuno ista prednost je i ako gledamo ukupan broj pobjeda u, sve tri klase. Rossi tu vodi s rezultatom 115 prema 86.

Da bi u tim kategorijama stigao nadmašiti Rossija, Marquez bi možda morao premašiti i Rossijev rekordno dugačak interval od prve do zadnje pobjede u kraljevskoj klasi. Naime, kod Rossija je prošlo 16 godina i 351 dan otkad je prvi put pobijedio u klasi 500, pa do kad je zadnji put slavio u klasi MotoGP. Kod Marqueza se taj razmak zasad proteže „samo“ 11 godina i 133 dana, te je tek četvrti na toj listi dugovječnih pobjednika, s time da bi već iduće godine trebao preskočiti Barrosa i Pedrosu.

Ne, nije to božićna prvoaprilska šala, nego novi korak Rossija u automobilističkoj karijeri, sad kao tvorničkog vozača.

Znalo se već otprije da će deveterostruki svjetski prvak Valentino Rossi iduće godine voziti BMW M4 GTR. Prošle godine je nastupao za upravljačem natjecateljskog Audija R8, ali već se neko vrijeme priča kako je BMW posebno motivirao momčad WTR, za koju je Talijan vozio prošle sezone, da nakon 13 godina suradnje s Audijem prijeđu na M4 GTR, sve kako bi Rossi došao u njihove redove. I vjerojatno je tome doista tako bio i slučaj, jer sad je objavljeno da će suradnja biti i tješnja od toga, te da Valentino Rossi postaje 21. tvornički vozač BMW-a. A da cijela konstrukcija itekako izgrađena oko njega, pokazuje i to što je automobil dijelom u žutoj boji (i s brojem 46), ali i da su na njemu i naljepnice nekih od sponzora Valentina Rossija i njegove MotoGP momčadi.

S njim će endurance utrke voziti Maxime Martin i Augusto Farfus, kao itekako poznata imena, a iako je zasad potvrđeno da će, kao i prošle sezone, voziti Fanatec GT World Challenge Europe prvenstvo, te uz to i utrku 12h Bathursa, biti će na raspolaganju i za dodatne utrke i testiranja u BMW M Motosport automobilima. Poznato je da je želja Valentina Rossija da nastupi na 24h Le Mansa, a BMW upravo priprema „hypercar“ za tu utrku. Istina, tek za 2024. godinu, ali to samo Rossiju omogućuje da do onda skupi dodatno iskustvo .

"Stvarno sam ponosan što sam postao službeni BMW M tvornički vozač i to je sjajna prilika," izjavio je Rossi. "Prošle godine sam se počeo ozbiljno utrkivati s automobilima i završio sam prvu sezonu s WRT timom s kojim sam se jako dobro slagao i sretan sam što je WRT tim odabrao BMW M Motorsport kao novog partnera. Već sam imao dva puta priliku testirati BMW M4 GT3 i osjećaj s automobilom je jako dobar. Mislim da bismo mogli biti konkurentni sljedeće sezone. Također, BMW M Motorsport mi je dao priliku da se sljedeće godine utrkujem s dva vrlo dobra vozača, Maximeom Martinom i Augustom Farfusom. Još uvijek moram puno naučiti i poboljšati se, ali nadam se da ću biti dorastao zadatku i dovoljno brz za borbu tijekom natjecateljskih vikenda.” Tako Valentino Rossi, nakon Aprilije, Honde, Yamahe i Ducatija, postaje i tvornički vozač BMW-a. Možda je šteta što do tog statusa nije imao prilike doći još dok se još utrkivao na dva kotača.

Najnovija MotoGP momčad, ujedno je i posljednja predstavljena. Rossi je vlasnik momčadi, ali vjerojatno će djelovati iz pozadine.

Nakon što je propao kontraverzni dogovor s državnom tvrtkom Aramco iz Saudijske Arabije, navodno zbog „vremenske neusklađenosti“, štogod to značilo, Rossi je uspio dogovoriti sponzorstvo s tvrtkom Mooney, pa ćemo tako imati talijansku momčad s talijanskim sponzorom, talijanskim motociklima i talijanskim vozačima.

Pritom će Rossijev polubrat Luca Marini u svojoj drugoj MotoGP sezoni voziti novi Desmosedici GP22, dok će rookie Marco Bezzecchi u svom dijelu garaže imati dokazano odličan prošlogodišnji Desmosedici GP21. Obojica su ugodno iznenadili na nedavnim testiranjima u Indoneziji, gdje je Luca Marini bio treći najbrži, dok je Bezzechi bio najbrži od petorice rookie vozača i to debelo unutar samo sekunde zaostatka za najbržim Polom Espargaroom.

Iako je vlasnik momčadi Mooney VR46 Racing Team, Valentino Rossi će glavninu operativnog posla prepustiti Pablu Nietu, kao menadžeru momčadi, i vječnom prijatelju Allessiju Salucciju kao direktoru momčadi. Za pretpostaviti je da će se sam Rossi samo povremeno pojavljivati na MotoGP vikendima, to više što će se on sam ozbiljno posvetiti utrkivanju automobilima.

U istim i za nju novim sponzorskim bojama osvanula je i Rossijeva Moto2 momčadi, za koju će i ove godine voziti Celestino Vietti, a pridružit će mu se Niccolo Antonelli, kojem će to biti prva sezona u toj klasi. Uz to, Rossi zajedno s Yamahom ove godine u klasi Moto2 ima i Yamaha VR46 Master Camp Team.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Kontraverzni ugovor Rossija sa Saudijskom državnom tvrtkom Aramco je sad i službeno propao. Momčadi VR46 će imati talijanskog sponzora.

Valentino Rossi više nije MotoGP vozač, ali je zato vlasnik nove MotoGP momčadi VR46 Racing Team, koja dolazi na mjesto tima Avintia. Pritom je još u travnju 2021. najavljeno da će se nova momčad zvati Aramco VR46, što je izazvalo negodovanje dijela javnosti jer je riječ o državnoj naftnoj kompaniji Saudijske Arabije. No za navodnih 20 milijuna dolara po sezoni, Rossi je bio spreman otresti sve kritike.

Iako se u početku tome pristupalo kao da je već riješena stvar, stvari su se relativno brzo počele komplicirati. Ako ne prije, onda nakon što je Prince Abdulaziz bin Abdullah Al Saud izrazio zadovoljstvo što će Rossi u godinama koje dolaze nastupati za momčad koju oni sponzoriraju. Iako u tom trenutku još nije donio odluku hoće li uopće nastaviti karijeru, Rossi je jasno poručio da mu ne pada na pamet pod stare dane ponovo prelaziti s Yamahe na Ducati, kako bi mogao voziti za vlastitu momčad.

Osim toga, pokazalo se da spomenuti princ možda i nije tako utjecajan kako bi se to iz njegove titule moglo zaključiti te se s vremenom priča o tom izdašnom sponzorstvu počela hladiti. A sad smo dobili i konačno potvrdu da od toga neće biti ništa, jer je upravo objavljeno da će glavni sponzor momčadi VR46 biti Mooney, talijanska tvrtka za digitalna plaćanja. Za Mooney VR46 Racing Team će voziti Rossijev polubrat Luca Marini, i to za upravljačem novog Ducatija, te rookie Marco Bezzecchi, koji će voziti dokazano brz Ducati Desmosedici iz 2021, a sponzorstvo se odnosi i na istoimenu Rossijevu Moto2 momčad.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Uz iznimno mnoštvo trkaćih dijelova, uključujući i u potpunosti karbonski rep, tu su i grafike koje je osmislio Aldo Drudi, Rossijev prijatelj i dizajner njegovih kaciga.

Primopredaja se zbila na EICMA sajmu u Milanu, na kojem se Rossi pojavio prvi put, u sklopu Yamahina događanja „One More Lap“ tijekom kojeg su se obožavatelji mogli još jednom oprostiti od njega. Uz već spomenuti karbonski rep motocikla, i dakako karbonske oplate, taj unikatni R1 ima i poseban spremnik goriva zapremine 22 l, Marelli upravljačku jedinicu i još silnu hrpu dijelova iz Yamahinog GYTR asortimana namijenjenog natjecateljima.

Nije da mu je dosad nedostajalo motocikala za trening, no s tim će poklonom Rossi moći doista kvalitetno nastaviti s jednom od svojih omiljenih razbibriga u vidu treniranja na stazi Misano. Inače, sad kad se povukao u vozačku mirovinu, Rossi će biti vlasnik svoje MotoGP momčadi koja će koristiti motocikle Ducatija, s kojim je potpisan ugovor na iduće tri sezone, no djeluje izvjesno da bi nakon toga mogao započeti suradnju s Yamahom.

Uostalom, s Yamahom će već od iduće godine izravno surađivati u Moto2 klasi, gdje će uz svoj već dokazano uspješan VR46 Racing Team imati na brizi i novu Yamaha VR46 Master Camp momčad, kroz koju će Yamaha moći probrati i „uzgajati“ talentirane vozače te ih eventualno bezecirati za MotoGP. S tim da će Rossi samo načelno voditi te dvije Moto2 i jednu MotoGP momčad, jer će taj posao prepustiti drugima, a on uživati u odmoru i utrkivanju automobilima.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Čak i ako su rekordne, brojke su suhoparne i ne mogu opisati veličinu Valentina Rossija. Ali svejedno mogu potvrditi da je najveći svih vremena.

Rossi je u Valenciji odvozio svoju posljednju utrku u karijeri, koja se protegnula na rekordnih 26 sezona. I dakako da to nije njegov jedini rekord. Donosimo vam njih nekoliko najvažnijih ili možda najzanimljivijih, plus pokoju triviju.

Rossi je odvozio rekordne 432 utrke, što znači da je nastupio na čak 44,3% od svih u povijesti održanih natjecateljskih vikenda, u dosadašnje 73 Grand Prix sezone. U međuvremenu je propustio samo 7 utrka zbog ozljeda. Drugi je Dovizioso 331 utrkom, odnosno 34%. U Formuli 1 je rekorder Kimi Raikkonen s 345 utrka.

Rekorder je s 89 pobjeda u kraljevskoj klasi, drugi je Giacomo Agostini sa 68. Rekorder je i sa 199 podija u kraljevskoj klasi, a drugi je Jorge Lorenzo sa 114 podija.

S titulama u kategorijama 125, 250, 500 i MotoGP, Rossi je jedini koji osvojio naslove u 4 klase. Zapravo, u 3,5 klase ako uzmemo u obzir da je MotoGP nasljednik klase 500.

Rossi je jedan od samo dvojice vozača koji su u kraljevskoj klasi osvojili titule i za upravljačem dvotaktnog (Honda) i četverotaktnog motocikla (Honda i Yamaha). Uz njega, to je uspjelo samo Giacomu Agostiniju (MV Agusta i Yamaha).

Rossi je jedan od samo dvojice vozača koji su u kraljevskoj klasi osvojili uzastopne titule za upravljačem dva različita motocikla (2003. Honda i 2004. Yamaha). Uz njega, to je uspio još samo Eddie Lawson 1998. i 1989. godine (Yamaha / Honda)

Rossi je jedini pobijedio na dvije uzastopne utrke s dva različita motocikla. 2003. godinu je zaključio pobjedom na Hondi, a 2004. otvorio slavljem na Yamahi.

Tijekom GP karijere vozio je utrke na 38 različitih staza, a na njih 29 je pobijedio, što je rekord. Drugi na tom popisu je Mick Doohan, koji je pobijedio na 24 različite staze.

Prošlo je rekordnih 16 godina i 351 dana od njegove prve pobjede u kraljevskoj klasi u Doningtonu 2000. do zadnje pobjede u Assenu 2017. Prvi do njega je Alex Barros sa 11 godina i 204 dana. Ako gledamo podije u kraljevskoj klasi, onda se radi o 20 godina i 87 dana, što je također rekord. Ako gledamo sve tri klase, onda je razmak između prvog i posljednjeg podija čak 23 godine i 355 dana.

S tadašnjih 38 godina i 129 dana, Rossi je u Assenu 2017. postao tek 7. najstariji pobjednik u kraljevskoj klasi. Ipak najstariji je pobjednik s MotoGP motociklom. Drugi na tom popisu je Troy Bayliss koji je imao 37 godina i 213 dana kada je kao zamjena nastupio na utrci i Valenciji 2006. i pobijedio Ducatijem.

Rossi je posljednji put na podiju stajao prošle godine u Jerezu, no još mu se tamo u Brnu 2008. posljednji put dogodilo da nije bio najstariji na pobjedničkom postolju. Tada je stariji od njega bio Loris Capirossi.

Tijekom karijere, Rossi je dijelio podij s čak 55 vozača. Samo s trojicom od njih nije imao to zadovoljstvo da barem jednom stoji na višoj stepenicu od njih. To su Alex Rins, Fabio Quartararao i, nećete vjerovati, Stefan Bradl. Doduše, bio je to ujedno i jedini MotoGP podij Bradla.

Natjecateljski broj 46, kojeg je učinio planetarno poznatim, naslijedio je od svog oca Graziana, koji je odnio 3 pobjede u klasi 250. Prvu od njih na Gorbniku 1979. godine, dakle samo nekoliko mjeseci nakon što se rodio Valentino.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com

Rossi je konačno i službeno objavio da će na kraju ove sezone objesiti kacigu o klin. Znamo već od ranije da ostaje u MotoGP prvenstvu kao vlasnik MotoGP momčadi.

Iako su nas ljudi iz njegove blizine, uključujući i polubrata Lucu Marinija, uvjeravali u to da ima želju nastaviti karijeru, te se utrkivati iduće sezone, Valentino Rossi je na posebnoj konferencije uoči utrke za VN Štajerske, službeno obznanio da mu je ovo posljednja MotoGP sezona. Ta odluka je sasvim logična i očekivana ne samo zato jer Valentino Rossi duboko u 43 godini života, nego i zato jer mu je karijera već dugo u silaznoj putanji, a prva polovica ove sezone mu je apsolutno najlošija, sa samo 17 bodova skupljenih u prvih 9 utrka, te 10. mjestom iz Mugella kao najboljim plasmanom za upravljačem Petronas Yamahe.

No, iako bez možda najvećeg, a svakako najpopularnijeg vozača svih vremena, MotoGP prvenstvo više neće biti isto, Valentino Rossi će ostati dio te priče, kao vlasnik momčadi VR46, koja je nedavno potpisala trogodišnji ugovor o suradnji s Ducatijem. Postojala je čak i mogućnost da Rossi iduće godine i vozi za svoju momčad, ali doista ne bi imalo pretjeranog smisla mučiti se s prelaskom na potpuno drugačiji motocikl (s kojim se opekao prije 10-ak godina) samo kako bi se odradila oproštajna turneja.

U svojoj 26 godina dugačkoj karijeri u svjetskom prvenstvu, Valentino Rossi je osvojio po jednu titulu u klasama 125 (1997. g.) i 250 (1999. g.), a onda još i 7 titula u kraljevskoj klasi. Njegovo zlatno doba bilo je od 2001. do 2005. godine, kada je nanizao 5 uzastopnih titula; prvo s dvotaktnom Hondom u klasi 500, pa onda dva puta s četverotaktnom Hondom na početku MotoGP ere, nakon čega je iznenađujuće prešao na Yamahu i osvojio naslove u prva dva pokušaja.

2008. i 2009. je osvojio još dvije titule s Yamahom, a onda za 2011. godinu, opet na sveopće iznenađenje, prešao u redove Ducatija. Nakon što u dvije sezone s Ducatijem nije nijednom pobijedio, 2013. se vratio u tvorničku momčad Yamahe, no više nije osvojio nijednu titulu, iako je od 2014. do 2016. stalno bio viceprvak. Posljednju pobjedu je osvojio u Assenu 2017. godine, a iako nije nijednom pobijedio, 2018. je bila posljednja dobra sezona za njega, koju je završio na 3. mjestu u ukupnom poretku.

Iako ne treba sasvim isključiti mogućnost se da do kraja ove sezone još jednom popne na neku stepenicu pobjedničkog postolja, i tako dohvati i jubilarni 200. podij, realno je za očekivati da će ostati na ukupno 115 pobjeda, što je 7 manje od rekorda kojeg drži Agostini. Ako gledamo samo kraljevsku klasu, Rossi je rekorder i s 89 pobjeda i sa 119 podija, a rekorder je i po ukupnom broju od 235 pobjeda. Jasno, uvjerljivi rekorder je i po broju od 422 utrke, od čega 362 otpadaju na kraljevsku klasu.

Rekorder je i po tome što je prošlo 16 godina i 351 dan od njegove prve do posljednje pobjede u kraljevskoj klasi, a ako gledamo sve klase, onda se tu radi o također rekordnom razmaku od 20 godina i 311 dana od prve pobjede u klasi 125 u Brnu 1996. do već spomenute zadnje MotoGP pobjede u Assenu 2017.

Bez obzira na tako nevjerojatno dugačku karijeru, čini se nekako neprimjereno i prerano svoditi račune Valentina Rossija. Uostalom, ajmo se nadati da će ipak bljesnuti do kraja ove svoje posljednje sezone i tako još malo podebljati statistiku, a svoje rekorde učiniti još teže dohvatljivima.

Zavirite u donju galeriju da se podsjetite koje je sve motocikle (i u kojim sve bojama) Valentino Rossi vozio tijekom svoje dugačke karijere.

Nije prvi put da se Rossi nasukao na istočnoj obali Jadrana, ali sad je doista imao o čemu razmišljati.

Valentino Rossi ima dosta redovitu naviku da tijekom srpnja prepolovi Jadran i dođe na našu stranu, s time da je ovaj put to mogao učiniti u novoj jahti. Kako to obično bude, posjetio je Hvar, ali objavljene su i fotografije na kojima sa svojom zaručnicom uživa na slapovima Krke.

Sve u svemu, ta vijest i nije vijest, ali ovaj put se u Hrvatskoj za Rossija vjerojatno ne svodi sve na odmor i zabavu, jer ima o čemu razmišljati. Naime, trenutno je u svojoj uvjerljivo najlošijoj sezoni ikad, a kad se tome pribroji da je u poodmakloj 43 godini života, Rossi je sasvim sigurno blizu odluci da okači kacigu o klin. S time da ne može imati francusko razmišljanje.

Za početak, u momčadi Petronas Yamaha žele znati da li za 2022. mogu, odnosno moraju, na njega računati, iako bi oni sami najradije da ne moraju. Jer i bez njega trenutno imaju dosta problema. Osim toga, bila bi to skoro pa nakaradna situacija, da vozi Yamahu, a bude vlasnik momčadi s Ducati motociklima. Kao da trenira Dinamo, a igra za Hajduk.

Druga opcija je da iduće godine ne vozi za Petronas, nego za vlastitu MotoGP momčad Aramco VR46, ali teško da bi se za svoju zadnju sezonu odlučio vratiti na Ducati. Bez obzira koliko to želio saudijski princ, koji izdašno sponzorira tu momčad.

Treća opcija je da se umirovi, da iduće godine formalno bude šef svoje momčadi, ali da se zapravo utrkuje s automobilima. Ta treća opcija je nekako i najizvjesnija. Opcija broj 1 bi bila poprilično, a opcija broj 2 ogromno iznenađenje. Iako tvrdi suprotno, ne isključujemo mogućnost da je konačnu odluku, zapravo, već ranije donio, no možda ju upravo donosi. U Hrvatskoj.

Motorcycle rental:

rentamotorcycle.motopuls.com