Novosti

BMW je bitno doradio i osnažio svoje avanturističke motocikle srednje zapremine, a F 900 GS je i znatno lakši te ekstremniji.

Dosadašnje modele F 750 GS i F 850 GS za 2024. zamjenjuju još ozbiljniji F 800 GS i F 900 GS, pri čemu je ovaj potonji dostupan i u verziji Adventure. Povećanje brojčane oznake u vezi je s time što je dvocilindričnom agregatu zapremina porasla sa 853 na 859 ccm, kao što je to već slučaj na nakedu R i crossoveru XR. S time su i potencijali porasli za 10 KS, pa tako F 800 GS razvija 87 KS, a F 900 GS se može pohvaliti sa 105 KS.

Pritom je najviše promijenjen F 900 GS, koji je 10 kg lakši od prethodnika, te broji 219 kg. To se ima zahvaliti prelasku s čeličnog na plastični spremnik goriva, uz kompletno olakšani stražnji kraj. Modeli F 850 GS i F 900 GS Adventure su s deklariranih 227 i 246 kg na razini prethodnika.

Sva tri modela imaju LED prednje svjetlo, kao i TFT instrumente od 6,5 inča, grijane ručke i štitnike za šake, ali i dvije mape razvijanja snage, pametni ABS, kontrolu proklizavanja… F 800 GS ima lijevane naplatke i prednji je promjera 19 cola, dok hod ovjesa iznosi 170 mm na oba kraja.

Snažniji F 900 GS već i fizički izgleda lakše od svoje braće, s reduciranim oplatama, novim i drugačijim prednjim svjetlom, grubljim gumama… Jasno, ima i žbičane naplatke, pri čemu je prednji promjera 21 col, a tu je i dugačak hod ovjesa (230 / 215 mm), s time da je nova upside-down vilica potpuno podesiva.

Konačno, putni F 900 GS Adventure ima veliki spremnik goriva zapremine 23 litara kao i aluminijsku zaštitu s donje strane pogonskog agregata. Više o svemu doznajte u jesenskom izdanju Moto Pulsa.

Dvocilindrični RS 457 želi ići do granica mogućeg u A2 kategoriji. Rezultat svega bi trebala biti vrhunska mala jurilica.

U Apriliji su mogli dosta uštedjeti da su razvili jednocilindrični RS za A2 kategoriju. Ali željeli su stvar tjerati do maksimuma, pa su za RS 457 razvili po svemu moderan dvocilindrični agregat koji razvija za tu A2 kategoriju maksimalno dozvoljenih 47,6 KS. Štedjelo se samo na težini, pa tako RS 457 sa svim tekućinama broji 175 kg, te je tako i omjer snage i težine na granici dozvoljenog za tu kategoriju.

Okvir je izrađen od aluminija i koristi kućište agregata kao nosivi element. Sprijeda se nalazi „upside-down“, a straga čelična „banana“ vilica, dok kočnice, što uključuje i radijalna kliješta, isporučuje ByBre. Gume su dimenzija 110/70-17 i 150/60-17, a u seriji dolaze LED svjetla i TFT instrumenti od 5 inča, sve po uzoru na RS 660 i RSV4 modele. Više o svemu moći ćete pročitati u jesenskom izdanju Moto Pulsa.

Pod zvučnim motom „No Bullshit“, druga generacija Dukea 125 i 390 donosi agresivniji dizajn i tehniku, posebno u slučaju 390-ice.

Novi Duke modeli s oznakama 125 i 390 nisu nastali kako bi bili što jeftiniji, nego što bolji, te tako pruže više uzbuđenja za vaše novce. S time da bi vam srce trebalo pojačano kucati već pri pogledu na nova LED svjetla i još zašiljenije plastične oplate.

Potpuno novi čelični okvir je jednostavnije konstrukcije, dok je nosač repa izveden iz aluminija. Stražnja vilica je sad lagane „banana“ izvedbe, a novi monoamortizer je preseljen na desni bok. Nova je i WP Apex upside-down vilica, s time da je kod 390-ice ovjes gotovo u potpunosti podesiv, dok je kod 125-ice moguće podešavati samo predopterećenje straga. Isto tako, 125-ica ima Vredestein gume, a model 390 one marke Michelin, koje se montiraju na nove i lakše naplatke. Novi su i prednji diskovi, koji ostaju promjera 320 mm, dok je straga sad disk od 240 mm i nova dvoklipna kliješta.

Duke 125 i dalje ima za A1 klasu maksimalno dozvoljenih 15 KS, uz novu glavu cilindra i poboljšani mjenjač. Iste promjene vrijede i za model 390, ali tu je i hod klipa povećan za 4 mm, pa je zapremina porasla s 373 na 399 ccm. S deklariranih 45 KS i 39 Nm je tek nešto snažniji od prethodnika, ali navodno osigurava žustrija ubrzanja. Oba modela imaju nove TFT instrumente od 5 inča i ABS sa „supermoto“ načinom rada, a Duke 390 uz to ima i kontrolu proklizavanja koja uzima u obzir i nagib motocikla, „launch control“ i dvije mape.

Cijena za ZX-4R je povoljnija nego što smo očekivali te je tako ta četverocilindrična zujalica postala još interesantnija.

Maleni četverocilindraš razvija 77 KS pri 14.500 o/min (80 KS s Ram-air), a vrti se do 15.500 o/min. U seriji dolaze kontrola proklizavanja i quickshifter, s time da je osnovni ZX-4R dostupan samo u crnoj boji i košta 9.996 eura. Verzija ZX-4RR je dolazi u šarenim KRT bojama te je bogatije opremljena i ima još bolji stražnji ovjes, a za hrvatsko tržište košta 10.725 eura. To je primjetno jeftinije od Aprilije RS 660, kao vjerojatno glavnog konkurenta, a više detalja o Ninji ZX-4R doznajte OVDJE.

Istovremeno je objavljena i cijena od 14.234 eura za Ninju ZX-6R koja se u obnovljenom i bitno redizajniranom izdanju vraća na tržište, kao jedina sportska 600-tica koja se može registrirati za cestu. Uz potpuno novi dizajn prednjeg kraja dolaze i TFT instrumenti, a Euro5 verzija četverocilindraša od 636 ccm razvija 124 KS pri 13.000 o/min, odnosno 129 KS s Ram-air efektom. Više detalja o Ninji ZX-6R doznajte OVDJE.

Bez obzira na kotače od 14 cola, električni CE-02 je više motocikl nego skuter, a nudi se i u moped varijanti.

Otprilike dvije godine nakon futurističkog električnog skutera CE-04, impresivnih voznih osobina, BMW predstavlja i bitno manji električni model CE-02. Iako ima razmjerno male (i pune) naplatke od 14 cola, CE-02 u cjelini ipak djeluje bliže električnom motociklu, negoli električnom skuteru. Zrakom hlađeni elektromotor je smješten centralno, završni prijenos je riješen remenom, a stražnja vilica je jednoruke izvedbe.

CE-02 je odmah predstavljen u dvije verzije. Prva ima maksimum od 15 KS i 95 km/h, što je ekvivalentno benzinskim 125-icama. Tu je zračno hlađena baterija kapaciteta 3,92 kWh i deklarira se autonomija veća od 90 km. Druga verzija ima elektromotor od 5 KS i maksimum od 45 km/h, što znači da se vodi kao moped, kojim se onda može upravljati i s položenom B ili AM kategorijom. Kod tog slabijeg modela baterija je kapaciteta 1,96 kWh, a deklarirana autonomija iznosi 45 km.

U seriji dolaze ABS (samo na prednjem kotaču), kontrola proklizavanja, regenerativno kočenje, hod unazad, beskontaktni ključ, LED svjetla, TFT instrumenti i USB-C utor. Uz standardne Flow i Surf načine razvijanja snage, moći će se doplatiti i za dinamičniji Flash.

Triumph se vraća u svijet jednocilindraša s modernim retro modelima koji će se proizvoditi u Indiji.

U Triumphu tvrde da su Speed 400 i Scrabler 400 X dizajnirani i konstruirani u centrali u Hinckleyju, a proizvodit će se u Indiji, u suradnji s tvrtkom Bajaj, koja ima veliki udio u KTM-u. Za ulazak u potpuno novi segment trebali su se, nakon dugo vremena, vratiti svojim korijenima i smisliti jednocilindrični agregat od 398 ccm, koji je hlađen tekućinom, ima 2 bregaste osovine i 4 ventila te razvija točno 40 KS pri 8.000 o/min.

Zasad su oko tog stroja i cjevastog čeličnog okvira predstavljena dva bratska retro modela Speed 400 i Scrambler 400 X, koja bi u prodaju trebala krenuti 2024. godine. Oba imaju upside-down vilicu promjera 43 mm i aluminijsku stražnju vilicu uparenu s monoamortizerom, kao i kliznu spojku, kontrolu proklizavanja, LED svjetla i analogno-digitalne instrumente.

Iako su itekako slični i po pitanju doista privlačnog dizajna, Scrambler 400 X ipak u sebi ima i blagu off-road crtu, pa ga tako u odnosu na Speed 400 krasi nešto duži hod ovjesa, prednji kotač promjera 19 cola, širi upravljač, duži osovinski razmak i veći prednji disk. Uz to je opremljen i mrežicom na prednjem svjetlu, štitnicima za ruke i donji dio pogonskog agregata, dužim prednjim blatobranom… Zahvaljujući svemu tome je i za 9 kg teži od Speeda 400, koji pak, sa svim tekućinama, broji 170 kg.

Ninja 636 se vraća, i to u novim i atraktivnijim oplatama, te s Euro5 normama usklađenim agregatom. Kako se to „čišćenje“ odrazilo na snagu?

Kawasakiju treba odati priznanje što u ponudu vraća pravu sportsku „šestoticu“, pripadnika klase za koju smo već mislili da je sasvim izumrla, barem kad su u pitanju modeli homologirani i za cestu, a ne samo za natjecateljsku stazu. Da bi to bilo moguće, inženjeri su morali „pročistiti“ pogonski agregat i uskladiti ga s Euro5 normama, što je, uz restriktivniji ispuh, tražilo i ugradnju novih te blaže profiliranih bregastih osovina (kako bi se smanjilo preklapanje ventila).

Na ime tih intervencija, redni četverocilindraš od 636 ccm sad broji 124 KS pri 13.000 o/min, dok je prethodna generacija (koja se kratko prodavala 2019. i 2020. godine) istiskivala okruglih 130 KS pri 13.500 o/min. Istovremeno, „mokra“ težina je samo blago porasla sa 196 na 198 kg.

Novi Ninja ZX-6R za 2024. svejedno djeluje atraktivnije od svog prethodnika, što se ima ponajprije zahvaliti novim prednjim i bočnim oplatama, s dorađenom aerodinamikom. Potpuno nova su i zašiljena LED svjetla, kao i TFT instrumenti od 4,3 inča, koji se mogu povezati i s pametnim telefonom.

Novost je i da se može birati između 3 moda vožnje, s kojima se automatski mijenja i način razvijanja snage i stupanj podešenosti kontrole proklizavanja, s time da vozač može sam „programirati“ te opcije u četvrtom „Rider“ modu. Dorađene su i kočnice, pa tako prednji diskovi od 310 mm više nisu nazubljene izvedbe. U seriji dolazi i quickshifter, a ovjes i dalje potpisuje Showa, sa SFF-BP prednjom vilicom.