Novosti

Kawasaki je izbacio prvi velikoserijski motocikl-hibrid, kojeg pokreću dvocilindrični benzinac i elektromotor, a ima i (polu)automatski mjenjač.

Nakon što je netom predstavio konačnu verziju motocikala Z EV i Ninja EV, koji spadaju u A1 kategoriju, Kawasaki ide korak dalje razotkrivanjem Ninje 7 Hybrid, prvog velikoserijskog motocikla na hibridni pogon. Njegov dvocilindrični agregat od 451 ccm je nedavno debitirao u cruiseru Eliminator, a elektromotor crpi energiju iz središnje postavljenih baterija, napona 48 V.

U Kawasakiju tvrde da je na raspolaganju 59,16 KS, što uz pomoć „e-boost“ funkcije raste na ukupnih 69,5 KS. Vozač može birati između Sport-Hybrid, Eco-Hybrid i EV modova vožnje, pri čemu je u ovom posljednjem modu uključen samo elektromotor, pa su i brzina i autonomija ograničeni. Uz to, može se birati između automatskog ili pak poluautomatskog rada mjenjača, u kojem se brzine mijenjaju pomoću poluga s lijeve strane upravljača.

Kad se motocikl zaustavi, automatski se prebacuje u prvu brzinu, a kod stajanja na mjestu se benzinski agregat automatski gasi. Uz to, Ninja 7 Hybrid ima električni hod unazad, kao i sporohodni hod unaprijed, kako bi se olakšalo manevriranje na mjestu. TFT instrumenti i LED svjetla jedino i pristaju ovakvom futurističkom motociklu, koji svojim dizajnom i (zasad) jedinom ponuđenom bojom ne ostavlja mjesto sumnji da je riječ o Kawasakiju.

Izuzmemo li spomenutu snagu, Kawasaki zasad ne deklarira nijedan drugi konkretan tehnički podatak, ali zato tvrde da Ninja 7 spada negdje u benzinsku klasu 650 – 700. Istovremeno, reći će da Hybrid potrošnjom goriva konkurira kakvoj 250-ice, ali i da pri kretanju s mjesta parira sportskim motociklima klase 1000. Doista hrabre riječi, koje Ninji 7 Hybrid neće biti nimalo lako potvrditi. Na tržište bi ovaj zanimljivi i inovativni novitet, prvi svoje hibridne vrste, trebao stići početkom 2024. godine, a dotad nam ostaje za doznat u koju će klasu spadati po cijeni.

Osnovni Africa Twin model je samo dorađen, a Adventure Sports verzija je postala manje avanturistička, kako bi bila praktičnija.

Dvocilindrični agregat od 1.084 ccm je ostao na 102 KS, ali je, s promjenama u glavi, maksimalni okretni moment porastao za 7%, a uz to je i dostupan na nižim brojevima okretaja. Iako se većina vozača odlučuje za automatski DCT mjenjač, on i dalje spada u dodatnu opremu, te je za 2024. dodatno dorađen, kako bi ljepše radio kod prebacivanja iz prve u drugu te ranije ubacivao u nižu. Uz to, promijenjena je prednja kupola, s vizirom podesivim u 5 stupnjeva, kako bi zaštita od vjetra bila bolja, pa onda i duža putovanja postala udobnija.

Kad je osnovni CRF 1100L u pitanju, on je po novome dostupan i u verziji s elektronski podesivim ovjesom, a novost predstavljaju i „tubeless“ gume. Pritom ostaje u igri prednji naplatak od 21 cola, dok Adventure Sports verzija, koja je dosad bila ekstremnije koncipirana, za 2024. dobiva manji prednji naplatak, promjera 19 cola.

Kod verzije Adventure Sports elektronski podesivi ovjes sad dolazi u seriji, ali mu je i za 20 mm skraćen hod, dok je istovremeno sjedalo za 15 mm deblje. Sve to ukazuje kako je Adventure Sports odsad u većoj mjeri namijenjen onima koji veliku glavninu vremena provode na asfaltu i rijetko skreću s njega, a takvih je i među vozačima avanturističkih modela, nemojmo si lagati, ipak daleko najviše.

DesertX u novoj Rally varijanti predstavlja najekstremniji serijski Ducati, jasno, kad je off-road u pitanju.

Uz to što je uzbudljiv na cesti, DesertX se, kao prvi Ducati s promjerom kotača od 21 cola sprijeda i 18 cola straga, vrlo dobro snalazi i na malo zahtjevnijem off-roadu. A od 2024. je u igri i ekstremnija verzija Rally, namijenjena pravim off-road pustolovima, izrazito sportskog duha. Tako Rally ima drugačiji KYB ovjes, s debljom prednjom vilicom i zatvorenim ulošcima, uz 20 mm duži hod prednjeg i stražnjeg kotača. S time da su i kotači potpuno novi, s nabom izrađenom od jednog komada i Excel obručima, koji traže montiranje guma sa zračnicama.

Pridodan je i karbonski štitnik s donje strane agregata, kao i Öhlins amortizer volana, dok su nožne poluge izrađene od jednog komada metala. Iako je Rally robusniji, težina je porasla za samo jedan kilogram u odnosu na standardni DesertX, s kojim dijeli svu naprednu elektroniku, pa i uzbudljivi Rally mod vožnje. Jasno, tu je i drugačija ponuda boja, a točku na „i“ stavlja visoko podignuti prednji blatobran.

Nova X verzija Scramblera je više „soft“ i zamjenjuje dosadašnji XC, a obnovljeni XE bi trebao nadmašiti samog sebe.

XC za 2024. ispada iz ponude, ali se na njemu bazira novi Scrambler 1200 X, koji bi trebao biti pristupačniji od svog prethodnika. Ipak, X je bogatiji za naprednija elektronska pomagala (uključujući „pametan“ ABS) i nove instrumente, koji su dijelom TFT izvedbe. Zato umjesto radijalnih ima klasična kliješta i manje diskove, a s novim Marzocchi ovjesom je hod kotača smanjen s 200 na 170 mm, što automatski znači da je X u manjoj mjeri orijentiran na off-road. U paketu, sjedalo je spušteno s 840 na 825 mm.

Zato obnovljeni Scrambler 1200 X ostaje pravi terenac. Dorađeni i potpuno podesivi Marzocchi ovjes i dalje osigurava hod od 250 mm na oba kraja, a tu je i najnovija generacija Brembo Stylema radijalnih kliješta. Između ostalog, XE je od verzije X bogatiji i za potpune TFT instrumente u boji, te je, s okruglih 230 kg, samo 2 kg teži. Oba modela pokreće tekućinom hlađeni dvocilindraš od 1.200 ccm, koji razvija nepromijenjenih 90 KS i 110 Nm, ali sad su ti maksimumi dostupni na 250 o/min niže nego dosad.

MotoGP karavana će pokušati oboriti rekord u 2024., s 10% više utrka nego dosad. Ipak, te utrke će biti ravnomjernije raspoređene nego ove sezone.

Objavljen je nacrt novog MotoGP kalendara, koji nije bio nikad duži, ali su barem natjecateljski vikendi ravnomjernije raspoređeni nego ove godine, kad će se voziti 20 utrka. Kako je došlo do porasta na 22 utrke za 2024? U kalendar je vraćen Aragon, pa ćemo tako ponovo imati 5 utrka na Iberijskom poluotoku, kako je do ove sezone bio i običaj, a ponovo će se, sredinom lipnja, pokušati organizirati premijerna utrka u Kazahstanu. Ona je bila u kalendaru i za ovu sezonu, ali se nije održala.

Za 2023. je Katar pomaknut prema kraju kalendara, zbog renoviranja staze, a za 2024. se vraća u svoj normalni termin, kao prva utrka sezone, koja će se voziti 10. ožujka. Nakon toga je raspored dosta uobičajen do ljetne stanke, uz manje promjene termina održavanja i spomenuto ubacivanje VN Kazahstana. Do ljetne stanke je u planu 11 utrka, a nakon toga još 11, što znači da je kalendar simetričan, za razliku od ovogodišnjeg kad se u prvom dijelu sezone vozilo 8 utrka, a u drugom dijelu je u rasporedu njih čak 12. Zato će sezona završiti sredinom studenog u Valenciji, a ne krajem tog mjeseca kao što će to biti slučaj ove godine. Kako je nedavno obećano, rezervna staza je Balaton Park Circuit, a 2025. bi u kalendar trebala ući utrka na Hungaroringu. Ako bude tako, neka će od aktualnih staza biti izbačena iz rasporeda, jer je po važećim pravilima broj utrka ograničen na 22.

Aprilia trenutno itekako dobro stoji u MotoGP prvenstvu, pa ne treba čuditi da su ionako atraktivan SR GT skuter odlučili predstaviti u Replica izdanju.

Razlike u odnosu na standardni model su uglavnom grafičke prirode, pa tako SR GT Replica ima boje u stilu tvorničkih MotoGP motocikala, što uključuje crvene i ljubičaste šare. Zasebno dolaze i naljepnice startnih brojeva Aleixa Espargaroa i Mavericka Vinalesa, za slučaj da i na taj način želite dodatno ukrasiti svoj skuter, a tu su i strogo cestovne gume, puno plićih šara nego što je to slučaj na osnovnom modelu. SR GT Replica dolazi u verziji 125 s 15 KS pri 8.750 o/min, kao i u verziji 200, s agregatom od 174 ccm i deklariranih 17,7 KS pri 8.500 o/min.

U skladu s tehnikom aktualnog „krosera“ YZ 450F, Yamaha je unaprijedila i svoj top „hard-enduro“ model.

Po uzoru na YZ 450F je modificirano gotovo sve, pa tako i taj „naopačke“ okrenut stroj od 450 ccm. On je sad još kompaktniji, lakši i snažniji, zahvaljujući lakšem cilindru, novom kovanom klipu, izravnijem usisu do povećanih ventila od titana i dorađenom sustavu elektronskog ubrizgavanja goriva. Leteći ležajevi su sad klizni, a dorađen je i 5 brzinski mjenjač, kao i spojka, koja sad ima samo jednu oprugu.

Potpuno novi aluminijski okvir je kompaktniji i niži, kako bi se spustilo težište, te je fleksibilniji u bočnim smjerovima, kako bi se ljepše upijale neravnine kad je motocikl u nagibu. Ovjes potpisuje Showa i skraćen je za 10 mm (hod od 300 mm sprijeda i 306 mm straga), dok je ukupna masa smanjena za 2 kg, pa WR 450F teži 117 kg.

Potpuno nova je ergonomija, a vozač bi se trebao lakše premještati na motociklu zahvaljujući plosnatijem sjedalu i užim plastikama. Dorađena je i elektronska kontrola proklizavanja, koja je podesiva u 2 stupnja, a može se i isključiti. Tu je i Power Tuner aplikacija za prilagođavanje razvijanja snage, u koju je sad uključena i štoperica.

Nova verzija Corsa svoje „trkaće“ ime opravdava klasičnim „trkaćim“ dizajnom, a koji je iznimno privlačan.

Iako u paleti V7 modela postoji i verzija Classic, kao baza za specijalnu ediciju Corsa poslužio je V7 Stone, što jasno otkrivaju lijevani naplatci, kao i specifično prednje svjetlo s LED „orlom“ u sredini, a koje baš odlično pristaje totalno klasičnoj prednjoj maskici. Tu se metalik siva boja kombinira sa žarko crvenom koja se onda „provlači“ s donje strane spremnika goriva do bočnih poklopaca ispod sjedala. A slika postaje kompletna kad se doplati za nostalgično oblikovan poklopac sjedala suvozača u sivoj boji.

U seriji dolaze retrovizori smješteni na krajevima upravljača, kao i crni čep spremnik goriva izrađen iz jednog komada aluminija. Na gornjim trokutima nalazi se posebna pločica s natpisom Corsa, a kao i na verziji Classic, prednja vilica nema gumene zvončiće, kako bi se naglasio minimalizam. Tehničke podatke nisu deklarirali kod predstavljanja, ali jasno je da su te brojke na razini verzije Stone, koja ima 65 KS pri 6.800 o/min i teži 218 kg.