Motosport

Bivši Moto3 viceprvak Luis Salom podlegao je ozljedama zadobivenim na drugom Moto2 treningu za VN Katalonije.

U petak je, sredinom drugog Moto2 treninga za VN Katalonije u okolici Barcelone, došlo do teškog pada španjolskog vozača Luisa Saloma. Tragična nesreća se zbila u brzom zavoju broj 12, a iako je hitno prevezen do bolnice u Barceloni, gdje je podvrgnut operaciji, Luis Salom je, nažalost, podlegao ozljedama.

Pridružujemo se izrazima sućuti obitelji Salom, koja je u svojoj boli ipak dala pristanak da se VN Katalonije nastavi kao što je bilo planirano. Ipak, odlučeno je da se daljnji treninzi i utrke odrade na konfiguraciji staze kakva se koristi na utrkama Formule 1, kako bi se usporio taj završni dio kruga.

Luis Salom je rođen 1991. godine, u obitelji zaraženoj motociklizmom, gdje je stasao uz brata Davida, poznatog iz Superbike prvenstva. Luis se do svjetskog Grand Prix prvenstva probio kroz nastup u Red Bull Rookies Cupu, gdje je umalo osvojio naslov 2008. godine. Od iduće godine je nastupao u klasi 125, no u prvi plan je uskočio 2012. kada je u tada novoj Moto3 klasi postao viceprvak s Kalex KTM-om. Iduće godine je prešao u tvorničku momčad KTM-a te ubilježio čak 7 pobjeda, no imao je peh u samoj završnici sezone tako da je završio kao treći u ukupnom poretku.

2014. je promoviran u klasu Moto2 i odmah ubilježio dva stajanja na pobjedničkom podiju, nakon čega je slijedila nešto sušnija 2015. sezona, da bi na prvoj ovogodišnjoj utrci u Kataru osvojio 2. mjesto. U svojoj prekratkoj karijeri je ubilježio 9 pobjeda u Moto3 kategorijama i ukupno 25 podija u svim klasama.

Posljednji put se takva tragedija dogodila 2011. godine, kada je na MotoGP utrci za VN Malezije smrtno stradao Marco Simoncelli, a 2010. godine je u Moto2 utrci u Misanu stradao Shoyja Tomizawa.

Baš kao i njegov timski kolega Smith, i Pol Espargaro će umjesto Tech3 Yamahe voziti KTM.

Vijest o prelasku Pola Espargaroa u KTM nije sasvim neočekivana, ali ipak predstavlja iznenađenje. Naime, za razliku od svog trenutnog, a očito i budućeg timskog kolegu Smitha, koji nije imao previše izbora te je već ranije potpisao za KTM, Pol Espargaro je na stolu imao novi jednogodišnji ugovor izravno s Yamahom, prema kojem mu je bilo osigurano mjesto u momčadi Tech 3.

No, umjesto da i iduće godine vozi dokazano brzi M1, onakav s kakvim Lorenzo i Rossi pobjeđuju ove sezone, Španjolac se odlučio na dvogodišnju i poprilično neizvjesnu avanturu s KTM-om, koji se iduće godine vraća u MotoGP prvenstvo. Dakako, prije toga će s Tech 3 Yamahom odvoziti ostatak ove sezone, a pokušat će i obraniti pobjedu na prošlogodišnjoj endurance utrci 8h Suzuke.

Sirenski zov tvorničkih momčadi, čak i onih koje tek razvijaju MotoGP motocikl, je očito prejak, a objašnjenja samih vozača nisu pretjerano uvjerljiva. Tako i Pol Espargaro tvrdi da mu je dosadilo završavati kao peti ili šesti, dvadeset sekundi iza pobjednika, što bi se još i dalo razumjeti kada bi KTM bio garancija uspjeha. No, vjerojatnije od toga je da će vozači KTM-a, prvih godinu ili dvije, prebacivati normu svakim eventualnim plasmanom unutar prve desetorice.

Status tvorničkog vozača je jednostavno postao stvar prestiža, tako da čak i momčad Tech3 Yamaha, koja je po rezultatima već godinama pri samom vrhu te bolja i on nekih tvorničkih momčadi, ima problema s angažiranjem perspektivnog kadra iz Moto2 konkurencije. Umjesto Smitha su već angažirali Folgera, dok bi na mjesto Pol Espargaroa mogao završiti aktualni Moto2 prvak Zarco, iako bi u Yamahi i u momčadi Tech 3 najradije angažirali Alexa Rinsa.

No, Rins također izrijekom traži mjesto u tvorničkoj momčadi tako da je najbliže tome da zamijeni Aleixa Espargaroa u Suzukiju. U tom bi slučaju stariji brat Espargaro najvjerojatnije završio u tvorničkoj momčadi Aprilije (iako ga navodne vrbuje i Kawasaki za Superbike) čime bi bila popunjena sva mjesta u tvorničkim momčadima. A tek onda bi Tech 3 Yamaha postala prva na listi želja.

Iannone je s Ducatijem ponovo oborio brzinski rekord MotoGP-a, dok je pobjednik Lorenzo bio drugi najsporiji.

Iannone se već navikao na to da svakim posjetom stazi Mugello još malo pomakne brzinski rekord MotoGP-a, pa je tako bilo i ovaj put. U utrci mu je izmjereno čak 354,9 km/h, pri čemu se taj maksimum mjeri pri kraju iznimno dugačke ravnice, ali ipak prije točke kočenja, tako da je konačna brzina vjerojatno bila i nešto veća od toga.

Upućene neće iznenaditi da su Ducatijevi motocikli zauzeli prvih šest pozicija na ovoj listi, pri čemu su i Dovizioso, Pirro i Laverty prebacili 350 km/h. Sedmi najbrži bio je Vinales sa Suzukijem, a iza njega su se smjestili vozači Tech 3 Yamahe.

Rossi je s tvorničkom Yamahom bio tek 14. najbrži, dok je od pobjednika Lorenza po pitanju maksimalne brzine sporiji bio samo Bradl s Aprilijom. Istovremeno je drugoplasirani Marquez bio tek nešto bolji, odnosno 12. najbrži na kraju ravnice, što sve potvrđuje da maksimalna brzina ipak nije presudna. Ili riječima legendarnog Doohana „maksimalnu brzinu postigneš samo jednom u svakom krugu, dok ti je dobro ubrzanje važno na izlasku iz svakog zavoja“. Doduše, Marquezova Honda je problematična i po pitanju ubrzanja iz zavoja, što pokazuje da u MotoGP-u čovjek još uvijek čini razliku. Zapravo, ne čovjek, nego vanzemaljac.

Šteta je što je Rossi morao odustati, no utrka u Mugellu je svejedno ponudila fantastičan rasplet.

Sve je bilo spremno za ludnicu u Mugellu. Rossi je u subotu osvojio prvi „pole-position“ u Mugellu još tamo od 2008. godine, a tada je i zadnji put pobijedio na toj talijanskoj stazi. Jasno, sve je to daleko povijest, no baš zato se većina od stotinjak tisuća ljudi uz stazu nadala kako bi se povijest mogla ponoviti.

Iako je već do prvog zavoja vodstvo preuzeo Lorenzo, koji je startao iz drugog reda, Rossi ga se držao poput sjene, pokušavajući se probiti u vodstvo na svakom kočenju na kraju iznimno dugačke ravnice. Jednom mu je to i uspjelo, ali samo nakratko, jer je pritom morao proširiti putanju. Nakon toga je Lorenzo počeo voziti još defanzivnije, zatvarajući svaki mogući prolaz, no činilo se da je samo pitanje trenutka kada će nasrtljivi Rossi preuzeti vodstvo.

A onda je Rossi naglo usporio, da bi koji trenutak kasnije iz auspuha njegove M1 eruptirao bijeli dim predaje. Pogonski agregat je izdahnuo... Očito je brza staza u Mugellu zadavala probleme Yamahinom agregatu, jer se slična stvar dogodila i Lorenzu. No, Španjolac je bio te sreće da ga je tehnika izdala na jutarnjem zagrijavanju, tako da je za utrku dobio novi agregat.

Odustajanje Rossija svakako predstavlja antiklimaks, no daleko od toga da je utrka bila riješena. Za Lorenza se odmah potom zalijepio Marquez, koji je skrivao svoje karte sve do same završnice, da bi sve eruptiralo u posljednjem krugu. Nakon što je došlo i do laganog kontakta između dvojice Španjolaca, Marquez je uspio preuzeti vodstvo i činilo se da je sve riješeno. No, Lorenzo se odlučio za iznenadni pokušaj pretjecanja u brzoj zadnjoj šikani, pri čemu je ipak otišao malo preširoko na izlazu.

Marquez je tako ponovo projurio pored njega i agresivno mu se prepriječio na ulasku u zadnji zavoj. Prvi je i izišao na startnu ravninu, no dok Honda ima problema s ubrzavanjem iz takvih sporih zavoja, Lorenzo je uspio prenijeti nešto više brzine na ravnicu, nakon čega je jednostavno prepustio Yamahinom moćnom agregatu da odradi svoje. Netom prije ciljne crte Lorenzo je prestigao Marqueza i tako nakon nevjerojatno napete završnice uspio pobijediti s prednošću od samo 19 tisućinki sekunde. Ili ako ćemo zaokružiti, Marquez je izgubio za manje od s 2 stotinke sekunde što je minimalni zaostatak i u skijanju, gdje cijela utrka traje kraće nego samo jedan krug u Mugellu. A vozilo se 23 kruga, odnosno 120,6 kilometara.

Nakon odustajanja Rossija, treće mjesto je preuzeo Dovizioso na Ducatiju, koji je startao kao tek 13., no ubrzano ga je sustizao timski kolega Iannone, koji je krenuo iz prvog reda, ali je zbog problema sa spojkom odmah na startu potonuo u poretku. Uglavnom, iako ga je brzo sustigao, a onda i prestigao, Iannone se nikako nije mogao otarasiti Doviziosa, a tu je njihovu borbu dobro iskoristio Pedrosa, koji im se polako primicao.

Kad je Dovizioso pogriješio i otišao preširoko, za najnižu stepenicu pobjeda su se nastavili boriti Iannone i Pedrosa, te su pritom nekoliko puta izmijenili pozicije. I taj je dvoboj trajao do posljednjeg metra, a na kraju je ipak kao treći ciljem prošao Iannone s Ducatijem, pruživši tako utješnu nagradu talijanskim navijačima. Dovizioso je na kraju završio peti, dok se Vinales, koji je imao katastrofalan start s druge pozicije, sa Suzukijem postupno probio do konačnog 6. mjesta, s manje od 9 sekundi zaostatka za pobjednikom.

Moto2 utrka je bila prekinuta u relativno ranoj fazi nakon što je Vierge pao, a njegov Tech 3 motocikl probušio sigurnosnu zračnu ogradu. Zbog toga je odvožena skraćena utrka od samo 10 krugova, u kojoj se izdvojila vodeća skupina od 6 vozača. Ipak, među njima su o pitanju pobjednika odlučivali samo aktualni prvak Zarco i domaći junak Baldassarri, pri čemu je ciljem ipak prvi prošao Zarco, sa samo 3 stotinke sekunde prednost. Odmah iza njih je Lowes nadmudrio Luthija u borbi za treće mjesto, dok je dosad ukupno vodeći Rins osvojio sedmo mjesto nakon što je morao startati s kraja poretka. Time se zgusnula situacija u ukupnom poretku, pa tako prvu četvoricu vozača razdvaja samo 17 bodova.

Dugačka ciljna ravnina pruža obilje prilika za hvatanje zavjetrine u klasu Moto3 i stvaranje ogromne vodeće grupe, tako da je Maria Herrera, iako je zaostala manje od 5 sekundi za pobjednikom, bila tek 21. Jasno, najnapetije je bilo na vrhu kolone, gdje su odustajanje Fenatija zbog kvara i Navarra zbog pada trebala olakšati posao Binderu. No, vozač KTM-a se tek u posljednjem krugu odučio na pobjednički manevar, pri čemu je do treće uzastopne pobjede došao s manje od 4 stotinke prednosti u odnosu na talijanskog novajliju Di Giannantonioa na Hondi, kojem su tih 20 bodova ujedno i prvi bodovi u karijeri. Treće mjesto prigrabio je još jedan talijanski talent Bagnaia s Mahindrom, dok su 4. i 5. mjesto osvojili Antonelli i Quartararo s manje od 8 stotinki sekunde za pobjednikom.

Rezultate svih utrka pogledajte u donjoj galeriji:

TRENUTNI POREDAK (nakon 6 utrka):

MotoGP
1. J. Lorenzo – Yamaha – 115 bodova
2. M. Marquez – Honda – 105
3. V. Rossi – Yamaha – 78
4. D. Pedrosa – Honda – 66
5. M. Vinales – Suzuki - 59

Moto2
1. S. Lowes – Kalex – 98 bodova
2. A. Rins – Kalex – 96
3. T. Luthi – Kalex – 82
4. J. Zarco – Kalex – 81
5. D. Aegerter – Kalex - 52

Moto3
1. B. Binder – KTM – 127 bodova
2. J. Navarro – Honda - 78
3. R. Fenati – KTM – 67
4. N. Bulega – KTM – 55
5. F. Bagnaia – Mahindra – 54

Ova MotoGP sezona je tek započela, a već su poslagane najvažnije kockice za iduće dvije. Ništa neočekivano.

Nikad se nisu tako dramatične kadrovske promjene odigrale tako rano u sezoni, a opet se čini kao da ta trakavica s transferima nikad nije trajala tako dugo. No, s otezanjima je gotovo, najvažniji dijelovi slagalice su poklopili točno u skladu s očekivanjima, druga je stvar što su se i ta očekivanja donekle mijenjala kako bi koji vozač stavljao svoj potpise na ugovor za sljedeće dvije sezone.

Dakle, i prije se glasno šuškalo o tome, no nakon što je Lorenzo potpisao za Ducati, činilo se jedino logičnim da ga u Yamahi naslijedi Vinales, bez obzira što se ovaj naizgled teška srca odvajao od Suzukija, dijelom i zbog klauzule „prvokupa“ u ugovoru. Sada je i službeno potvrđeno, Maverick Vinales - koji je ime doista dobio po glavnom liku iz filma Top Gun – će završiti ovu sezonu sa Suzukijem, a nakon toga će (barem) dvije godine biti tvornički vozač Yamahe.

Iako iza sebe ima tek 21 proljeće, Vinales je u svojoj već 6 sezoni. 2011. je bio rookie godine u klasi 125, 2013. prvak u Moto3 konkurenciji, nakon čega je 2014. rookie godine u klasi Moto2, da bi već iduće godine isti uspjeh ostvario i u klasi MotoGP sa Suzukijem. Na prošloj utrci u Le Mansu je sa Suzukijem došao do svojeg prvog podija, što je sve samo potvrdilo tezu kako se radi o vjerojatno najtalentiranijem vozaču nove generacije.

Praktično istovremeno je objavljeno kako će njegove cipele u momčadi Suzukija pokušati popuniti Andrea Iannone, koji je samo dan ranije (zapravo, i davno prije toga) i službeno ostao bez mjesta na tvorničkom Ducatiju za iduću sezonu. Iako je sklon suicidalnim manevrima, Iannone je po pitanju sirove brzine vjerojatno najbliži četvorici „vanzemaljaca“ tako da u tom smislu predstavlja „kalkulirani rizik“ za Suzuki. Ostaje za vidjeti tko će mu biti suvozač, odnosno hoće li ostati Aleix Espargaro ili će doći Alex Rins iz Moto2 klase. Situaciju dodatno komplicira i to što Moto2 prvak Zarco, navodno, već ima potpisanu neku vrstu ugovora sa Suzukijem, ali čini se da se to ne odnosi na tvorničku momčad.

Iako je u početku trebao ostati Iannone, na kraju će Lorenza u Ducatiju dočekati Andrea Dovizioso.

U tvorničkoj momčadi Ducatija su dugo vagali odluku. Navodno su već imali spreman novi ugovor za Iannonea, ali su ga poderali nakon utrke u Argentini kada je ovaj srušio sebe i Doviziosa nadomak podija. U međuvremenu su potpisali ugovor s Lorenzom za iduće dvije sezone i bilo je sasvim jasno kako samo jedan Andrea može ostati u momčadi.

Na kraju su se odlučili za Doviziosa, koji je manje sklon ekscesnom ponašanju na stazi, a uz to ima i veće potencijale kad je u pitanju daljnji razvoj motocikla. Kako se i očekivalo, odluka je objavljena netom prije početka MotoGP vikenda u Mugellu, a novi ugovor vrijedi do kraja 2018. godine.

Dovizioso je tvornički vozač Ducatija od 2013. i uvelike je sudjelovao u razvoju Desmosedicija koji je sada na pragu toga da konačno postane i pobjednički stroj. Prije toga je bio tvornički vozač Honde, s kojom je 2010. ostvario i jedinu MotoGP pobjedu, a 2011. je završio kao 3. u ukupnom poretku. Između toga je proveo i jednu uspješnu sezonu na Tech 3 Yamahi, a s tvorničkim Ducatijem je stajao 8 puta na podiju, od čega je 5 puta bio drugi, ali im još nije uspio donijeti pobjedu. Od iduće sezone će taj imperativ pobjeđivanja ionako biti na leđima Lorenza.

Ostaje za vidjeti gdje će se skrasiti Andrea Iannone. Nakon dvije sezone na Pramac Ducatiju, pa dvije sezone na tvorničkom Ducatiju, Iannone je najbliži tome da završi u tvorničkoj momčadi Suzukija, što je vjerojatno i njemu na vrhu liste želja. No, zasigurno postaje i neke druge mogućnosti.

Ništa od senzacije. Pedrosa ostaje u Hondi, što znači da Vinales, vjerojatno, ipak odlazi u Yamahu.

Iako su se oko utrke u Le Mansu pojavile glasine da Pedrosa prelazi u Yamahu, sada je jasno da neće biti ništa od toga. Iz HRC-a su poručili kako su potpisali novi ugovor koji ih međusobno veže do kraja 2018.

Pedrosa je od samog početka karijere, odnosno pradavne 2001. godine, vezan uz Hondu. Osvojio je jednu titulu u klasi 125 i dvije u klasi 250, a nakon toga su zajedno došli do 28 Grand Prix pobjeda. No, imajući u vidu da je član tvorničke momčadi Repsol Honda još od 2006. godine, a da im u međuvremenu nije donio nijedan naslov prvaka, moglo bi se činiti čudno što su, umjesto da posegnu za nekim mlađim talentom, odlučili još jednom produžiti suradnju.

Za takav razvoj događaja je vrlo vjerojatno zaslužan i Marquez, kojem pristojan Pedrosa savršeno odgovara kao timski kolega. Što će reći da ne ugrožava njegov primat. Kad smo već kod toga, spomenimo da Marquez još uvijek nije službeno potpisao novi ugovor s Hondom, no realno gledajući nekih drugih opcija ni nema.

S druge strane, Pedrosino potpisivanje ugovora s Hondom je vjerojatno dodatna potvrda toga da će Maverick Vinales, nakon dugog premišljanja, ipak priječi iz Suzukija u Yamahu. Osim ako se još jednom predomisli. U svakom slučaju, u nekoliko idućih dana bi trebala biti objavljena i njegova odluka te će tako biti popunjena jedan od posljednjih i najvećih misterija ovog neuobičajeno ranog i zanimljivog prijelaznog roka.

Lorenzo je dominirao, Rossi se probijao, Marquez je pao, a Vinales sa Suzukijem dograbio podij.

Nakon što je Lorenzo bio uvjerljivo najbrži na subotnjim kvalifikacijama, sportska prognoza za nedjelju je govorila da je prilično izvjesno kako neće biti neizvjesnosti, barem ne po pitanju pobjednika. Uvjerljivi start Lorenza je bio sasvim na tom tragu, pri čemu je Španjolcu išlo u prilog i što je Marquez zapeo iza Ducatijevog dvojca, dok je Rossi gubio vrijeme u okršajima s vozačima Tech3 Yamahe.

Na trenutak se činilo da bi možda Iannone mogao pratiti ludi ritam Lorenza, no vozač Ducatija je - nimalo neočekivano - pao ubrzo nakon što se pored svojeg kolege Doviziosa probio na drugo mjesto. Odmah potom Rossi je lako sustigao i još lakše obišao Doviziosa i Marqueza, ali ih se nije mogao otarasiti tako dugo dok na ulasku u dugački desni zavoj obojica nisu potpuno nezavisno jedan od drugog odradili nevjerojatno sinkronizirani pad.

Lorenzo je i dalje vozio u svom ritmu i pobijedio s više od deset sekundi prednosti u odnosu na Rossija, dok je Maverick Vinales bez većih problema došao do svog prvog MotoGP podija, ali i prvog podija za Suzuki od 2010. godine. Pritom je Vinalesu uvelike pomoglo što su čak trojica vozača ispred njega završila u pijesku, no isto tako mu se mora priznati da je bio samo 4 sekunde sporiji od Rossija, odnosno 14 sekundi sporiji od Lorenza koji je vozio u ludom ritmu.

Bodove za četvrto mjesto osvojio je ponovo neprimjetni Pedrosa, kao jedini vozač Honde koji nije ubilježio pad, peti je s Tech3 Yamahom bio Pol Espargaro ispred svoj brata Aleixa na drugom Suzukiju, dok je u svojoj prvoj ovogodišnjoj utrci Petrucci bio najbolje plasiran vozač Ducatija završivši na 7. mjestu. Osmi je bio Barbera na još jednom privatnom Ducatiju, dok su poredak prve desetorice zaključili Bautista i Bradl na Aprilijama.

Marquez se podigao nakon pada i s vidljivo oštećenim motociklom završio utrku, te je i s krugom zaostatka, zahvaljujući velikom broju padova i odustajanja, osvojio 13. mjesto i s time 3 boda koji bi se, tko zna, mogli jednog dana pokazati i presudnim u borbi za naslov prvaka. Vodstvo u ukupnom poretku je svejedno preuzeo Lorenzo, no Marquez kasni samo 5 bodova, a Rossi dodatnih 7.

U klasi Moto2 je najbolje krenuo Luthi, no prvo ga je obišao Rins, a onda i Corsi, tako da je Švicarac završio kao treći. Ispred njega je Corsi dugo držao priključak da bi Rins u završnici utrke ipak bio primjetno brži te je tako odnio svoju drugu pobjedu ove sezone i preuzeo vodstvo u ukupnom poretku od Lowesa, koji je završio kao šesti. Folger i Zarco su ubilježili padove umjesto bodova te su tako malo izgubili korak s vodećim dvojcem.

Nakon što je prošli put u Jerezu osvojio prvu pobjedu u Moto3 karijeri, Brad Binder je u Le Mansu došao i do svoje prve uzastopne pobjede s kojom se dodatno odvojio na vrhu poretka. Pritom se cijelu utrku ravnopravno borio sa Fenatijem, obojica na KTM-u, prije nego je projurio ciljem s 99 tisućinki ispred njega, dok je treptaj oka iza njihovih leđa prošao Navarro na Hondi, koji je u posljednji tren nadmudrio novajliju i timskog kolegu Caneta.

U donjoj galeriji možete pogledati rezultate sve tri utrke.

TRENUTNI POREDAK (nakon 5 utrka):

MotoGP
1. J. Lorenzo – Yamaha – 90 bodova
2. M. Marquez – Honda – 85
3. V. Rossi – Yamaha – 78
4. D. Pedrosa – Honda – 53
5. M. Vinales – Suzuki - 49

Moto2
1. A. Rins – Kaley – 87 bodova
2. S. Lowes – Kalex – 82
3. T. Luthi – Kalex – 69
4. J. Zarco – Kalex – 56
5. J. Folger – Kalex - 47

Moto3
1. B. Binder – KTM – 102 boda
2. J. Navarro – Honda - 78
3. R. Fenati – KTM – 67
4. N. Bulega – KTM – 47
5. N. Antonelli – Honda – 39