Novosti

S polovicom agregata iz Panigalea 1299, Ducatijev jednocilindrični supermoto želi biti najluđi od svoje vrste. Znamo cijenu!

Dizajnom možda i podsjeća na Hypermotard 950, ali Hypermotard 698 Mono je bitno drugačija zvjerka, jer umjesto V2 agregata ima tek jedan cilindar. Samo kakav! Pojednostavljeno, riječ je o polovici iznimno moćnog agregata iz nekadašnjeg Panigalea 1299. Od njega preuzima klip, titanske usisne i ispušne ventile s dezmodromikom, te još štošta drugo.

Provrt cilindra od čak 116 mm je u ovom slučaj uparen s hodom klipa produženim na 62,4 mm, kako bi se dobila zapremina od 659 ccm. Iz toga je izvučeno 77,5 KS, što je rekordna vrijednost za serijski jednocilindrični motocikl. Težina je samo 151 kg, bez goriva.

Na lagani čelični okvir nadovezuju se Marzocchi prednja i dvokraka stražnja vilica, kotači su lijevani, dok su kočnice Brembo, s jednim prednjim diskom. Cijela konstrukcija motocikla je podređena tome da se može što dublje nagnuti u zavoj, pa utoliko bolje što je Hypermotard Mono opremljen i najmodernijim te doista brojnim elektronskim pomagalima, koja omogućuju atraktivna zanošenja motocikla i na kočenjima i kod ubrzanja. Kako se štedjelo na svakom gramu, tako ovaj Mono ima LCD ekran od samo 3,8 inča. Cijena je 13.890 eura za osnovni model i 14.890 eura za RVE verziju, a više o svemu doznajte u idućem broju Moto Pulsa.

Novi GS je u vožnji svakako uglađeniji i snažniji, te okretniji i opremljeniji, ali je li malo izgubio na šarmu simpatičnog grubijana?

Dok mu tek prilazite, prvo uočavate da je R 1300 GS bitno kompaktniji od svog prethodnika. Da ne znate bolje, komotno bi mogao proći kao kakav 900 GS. Sličan dojam ostavlja i kod manevriranja na mjestu ili polukružnog okretanja, gdje je svakako okretniji i upravljiviji od dosadašnjeg modela R 1250 GS.

Istovremeno, položaj za visokim i širokim upravljačem odiše dojmom pravog, udobnog i velikog motocikla. Zaštita od vjetra je vrlo dobra, s time da smo vozili primjerak s većim vjetrobranom, koji je i utoliko praktičniji što je elektronski podesiv, šteta je samo što za tu radnju treba ući u izbornik.

Razvijanje snage je iznimno linearno u čitavom rasponu brojeva okretaja, pa tako novi bokser od 1.300 ccm bitno uglađenije radi na najnižim brojevima okretaja. U odnosu na prethodnika, nedostaje mu malo navale okretnog momenta koja se kod modela 1250 osjeti kod dodavanja gasa na, recimo, 3.000 o/min, ali zato sa svojih 145 KS primjetno odlučnije juri u gornjoj polovici brojeva okretaja. Novi mjenjač još uvijek ima u sebi malo grubosti, ali je na ovom modelu ipak daleko bolji, te se isplati doplatiti za obostrani quickshifter.

Zvuk novog boksera je drugačiji, a vibracija gotovo i nema, što vožnju čini još ugodnijom. Pa ako bi se ljubiteljima dosadašnjih boksera moglo učiniti da ovom potpuno novom modelu nedostaje doza sirove grubosti, moglo bi vam se svidjeti što R 1300 GS u sebi ima još i malo više sportskog duha, a istovremeno je i opremljeniji i bitno uglađeniji od prethodnika. Više konkretnih dojmova iz prve vožnje doznajte uskoro, u nadolazećem broju Moto Pulsa.

Uz dobro došao redizajn, s futurističkom prednjom maskom, novi MT-09 za 2024. krase i dorađena tehnika, akustika i ergonomija.

MT-09 je sjajan motocikl, čista zabava na dva kotača, što je i dodatno došlo do izražaja na posljednjoj generaciji, predstavljenoj za 2021., s još snažnijim trocilindričnim agregatom od 890 ccm. Sporan je bio samo dizajn, posebno u predjelu „lica“, no srećom je već stasalo vrijeme za redizajn, pa je tako obnovljeni model za 2024. dobio novu prednju maskicu, novo središnje postavljeno LED glavno svjetlo, kao i zašiljena LED dnevna svjetla. U tom dijelu sad MT-09 sad podsjeća na kakvog robota.

Uz to, novi je dizajn spremnika goriva, a sjedalo je sad izvedeno iz dva dijela, te se iza njega nalazi novo LED stražnje svjetlo. Novi su i TFT instrumenti od 5 inča, koji su povezivi s pametnim telefonom, te besplatno prikazuju i Garmin StreetCross navigaciju. Popis naprednih elektronskih pomagala bogatiji je i za sustav kontrole kočenja motorom, a tu je i treća generacija „quickshiftera“, koji dolazi serijski, baš kao i tempomat.

Ergonomija je promijenjena kroz ugradnju nešto nižeg upravljača i viših oslonaca za noge, uz mogućnost podešavanja, a kočnice su poboljšane kroz ugradnju radijalnog glavnog cilindra marke Brembo. Potpuno podesiva KYB prednja vilica ima drugačije početne postavke, a promijenjeno je i hvatište stražnjeg amortizera. Trocilindrični agregat nije u bitnome mijenjan i trebao bi i dalje razvijati 119 KS, ali su zato u Yamahi predano radili na tome da dodatno pojačaju ionako odličnu akustiku, posebno u sferi usisa. Ima tu još i drugih promjena, a više detalja o ovom itekako važnom novitetu doznajte u idućem broju Moto Pulsa.

Putni enduro nove generacije preuzima tekućinom hlađeni agregat i naprednu tehnologiju od modela V100 Mandello.

Izuzmemo li ime i pripadnost kategoriji putnih endura, ovaj novitet nema ništa zajedničkog s prethodnim modelom Stelvio. Vidljivo je to već i iz dizajna, koji je moderan, ali i poprilično decentan, sa svjetlosnim znakom orla lijepo integriranim u LED prednje svjetlo.

Tehničku bazu dijeli s prošle godine predstavljenim crossoverom V100 Mandello, koji je Moto Guzzi uveo u novo stoljeće postojanja, s prvim tekućinom hlađenim V2 agregatom za tu marku. Iako još nisu potvrđeni tehnički podaci, i u Stelviu bi taj stroj od 1.042 ccm mogao razvijati 115 KS. Kako je V2 agregat nosivi element, ojačan je stražnji dio njegova kućišta, na koji se veže stražnja vilica, a sve kako bi se mogla podnijeti dodatna opterećenja koja donosi putni enduro.

Prednju vilicu promjera 46 mm isporučuje Sachs, a straga se nalazi KYB amortizer, s time da bi hod kotača na oba kraja trebao iznositi umjerenih 170 mm. Prednji kotač je promjera 19 cola, a gume su dimenzija 120/70-19 i 170/60-17.

U seriji dolazi 5 modova rada elektronike i tempomat, a nudit će se i S verzija, opremljena radarima u nosu i repu. Ne spominje se poluaktivni ovjes, ali možda se za to samo treba strpjeti do službenog predstavljanja na EICMA sajmu u Milanu.

M 1000 XR je prvi crossover koji probija granicu od 200 KS, a to je samo početak.

Nakon superbikea RR te nakeda R, i bratski crossover 1000 XR je zaživio u moćnijoj i naprednijoj verziji M. S time da treba napomenuti kako je istovremeno i S 1000 XR (donja fotografija) ojačao sa 165 na 170 KS, dobio za 10 mm više sjedalo, ugodnije opruge, optimizirani quickshifter, kapacitetniji akumulator, „kljun“ u boji motocikla, drugačije oplate repa, atraktivnije boje…

No ovdje nas ipak najviše zanima M 1000 XR. Za razliku od osnovnog modela, on ima četverocilindrični agregat s varijabilnim upravljanjem ventila, koji u ovom slučaju razvija 201 KS pri 12.750 o/min, što je rekordna vrijednost za crossover klasu. M 1000 XR ima i kraći završni prijenos, ali i kraće prijenosne omjere 4., 5. i 6. brzine, što sve čini ubrzanja još žustrijima, pa je i utoliko važnije što su na samom boku i diskretna aerodinamična krilca, koja bi trebala barem malo osujetiti propinjanje prednjeg kotača.

M 1000 XR u seriji ima poluaktivni ovjes, kovane aluminijske naplatke, 4 načina rada elektronike, 4 mape gasa te sustav za „driftanje“ na kočenju. Tu su i M kočnice, podesivi amortizer volana, pametna svjetla, lagana M baterija, više podignuti ispušni sustav od titana i veliki TFT, kao i napredna kontrola proklizavanja „launch control“ te još puno toga drugog.

Sa svim tekućinama, M 1000 XR teži 223 kg, što je za 4 kg lakše od obnovljenog S-a 1000 XR, a dodatna 3 kg se mogu uštediti kroz doplatu za M Competition paket, koji uključuje karbonske naplatke i još neke dijelove od tog laganog materijala. Deklarira se maksimalna brzina veća od 275 km/h, a više o svemu doznajte u idućem broju Moto Pulsa.

Ninje ZX-10R, ZX-6R i ZX-4RR će za 2024. biti dostupni i u atraktivnim retro bojama i sa zgodnim detaljima.

Iako se s posebnim koloritima slavi 40 godina otkad je predstavljen prvi Ninja, odnosno GPZ 900R, ovi Ninja 40th Anniversary modeli zapravo imaju boje u stilu superbikea ZXR 750 iz 1989. godine. Dakle, u igri je zelena-plava-bijela kombinacija oplata, ali nije se stalo samo na tome, nego su i kotači obojani u zeleno, a okvir i stražnja vilica u srebrno, sve u stilu nekadašnjeg ZXR-a. Isto vrijedi i za retro natpis Kawasaki s donje strane bočnih oplata, a tu je i poseban logo na spremniku goriva.

U tom 40th Anniversary izdanju se nude i dva Ninja noviteta za 2024., a koji su na tržište stigla već ove jeseni. Tu mislimo na ZX-6R (fotografija na vrhu), koji se u redizajniranom i obnovljenom izdanju vratio u ponudu i broji 124 KS, te na jedinstveni ZX-4RR (donja fotografija), koji iz svog četverocilindričnog stroja od 399 ccm razvija 80 KS pri 14.500 o/min. Vrhunac ponude ipak predstavlja Kawasaki Ninja ZX-10R s 203 KS (gornja fotografija), a koji se u ovakvom 40th Anniversary izdanju može dodatno ukrasiti zelenim poklopcem sjedala, zatamnjenim vjetrobranom i Akrapovič Carbon SBK Replica ispušnim sustavom, koji zadovoljava Euro5 norme.

XSR 900 u novoj GP varijanti podsjeća na pobjedničke motocikle iz klase 500, ali i kakav rani FZR.

Tko bi rekao da će se prototip kojeg je Yamaha prije koji mjesec izložila u Goodwoodu jedva razlikovati od gotovog proizvoda. To znači da netom predstavljeni serijski XSR 900 GP sa svojim poluoklopom i poklopcem stražnjeg sjedala podsjeća na sportske motocikle iz druge polovice 80-ih, odnosno na TZR i FZR modele, ali i na tadašnje GP motocikle iz klase 500. Uz boju u stilu Raineyjeva motocikla, potonjem svakako pridonosi i to što su LED svjetla doista minimalistička, pa tako ona prednja podsjećaju na usisnik za zrak.

I nije samo pojava sportska, nego je tako izveden i položaj vozača, bez da se pritom išlo u ekstreme. Tako je kod ove verzije XSR-a 900 u igri dvodijelni upravljač, koji ipak nije postavljen previše nisko, a repozicionirani su i oslonci za noge. GP se od standardnog XSR-a razlikuje i po novim TFT instrumentima, bogatijim i za funkciju povezivanja s pametnim telefonom, a prekidači su preuzeti s modela Tracer GT.

I u ovom slučaju trocilindrični agregat razvija eksplozivnih 119 KS pri 10.000 o/min, a iako je „mokra“ težina porasla na 200 kg, u Yamahi tvrde da zbog aerodinamičnih prednjih oplata GP ubrzava još malo žustrije te postiže veću maksimalnu brzinu od osnovnog modela. XSR 900 GT je prvi Yamahin retro motocikl s quickshifterom treće generacije, a u seriji dolaze i tempoomat te napredna elektronska pomagala. Više o svemu doznajte u idućem broju Moto Pulsa.

Avanturistička verzija DE je probila led, a za 2024. stiže i osnovni V-Strom 800, nižeg sjedala i cijene.

Dok V-Strom 800 DE ima žbičane naplatke, pri čemu je prednji promjera 21 cola, netom predstavljeni osnovni model, jednostavno nazvan V-Strom 800, ima lijevane naplatke, a prednji je promjera 19 cola. I nije to jedina razlika, jer hod ovjesa je kraći za otprilike trećinu (150 mm hoda za oba kotača), a promijenjen je i položaj vozača, s upravljačem koji je uži, niži i pomaknut više naprijed, dok su oslonci za noge pomaknuti unatrag i viši.

Za razliku od modela DE, ovaj osnovni V-Strom 800, kojeg neki označavaju i kao V-Strom 800 RE, nema štitnike za ruke i donji dio agregata, ali nije se samo štedjelo. Tako je ovaj najnoviji V-Strom bogatiji za radijalna kočiona kliješta, a ima i bitno veći serijski vjetrobran, koji se može podešavati (uz pomoć alata).

Uz to, V-Strom 800 ima 223 kg, što znači da je za 7 kg lakši od verzije DE, a i sjedalo je postavljeno čak 30 mm niže, na 825 mm. Sve to bi ovaj model svakako trebalo učiniti praktičnijim za svaki dan, a očekujemo da će biti i pristupačniji od modela DE, koji u Hrvatskoj košta 12.390 eura.